Je li vani dan ili noć?

... e to pitanje si, u zadnje vrijeme, vrlo često i sama postavljam. I ne znam odgovor na njega, vjerujte mi. Bliže se blagdani i moj prvi sajam, a ja sam jako vrijedna. Intenzivno stvaram! Često me ljudi pitaju - Kada ti to sve stigneš??? Odgovor je - Ne znam, al' ispada da sve to stignem - navečer pa do... 2... 3... Ispada da sve to stignem - noću. Ponekad mi se čini da sam zamijenila dan za noć. Zapravo, da sam ih zamijenila onda bih danju spavala a noću... Ne, ne, ne...

Čini li se i vama da trkeljam??? Možda je to od neispavanosti.

Budući da mi danas riječi ne idui, bolje da se poslužim fotkama.

Osim što sam stvarala božićne i novogodišnje svaštarije, ovaj vikend sam imala i jednu nebožićnu narudžbu, i to vrlo hitnu. Za Sandrin Helen Doron centar sam trebala napraviti prozor. Kada se prozor otvori, djeca trebaju vidjeti je li dan ili noć. Iako sam imala svega dva dana za napraviti prozor, jako sam zadovoljna. Zanima me, kako se vama sviđa?

Prozor sam radila od - kartona (a od čega bih drugoga?), kaširala sam pak-papirom a kao prozorsko staklo ugradila sam foliju, ručkice su dvije drvene perle. Za oslikavanje motiva dana i noći koristila sam vodene boje a za vanjsku dekoraciju decoupage i akrilne boje. Posebno sam zadovoljna kako sam uspjela solidno izvesti mehanizam za otvaranje i zatvaranje prozora. Sama sebi se divim.

I znate što? Moram priznati da prozor ne bi ovako dobro ispao da se mužić nije uhvatio kuhače i napravio odličan nedjeljni ručak i da mi Laura u žurbi i panici oko oslikavanja nije rekla - "E, mama, ajmo na roletama napraviti da bude onako nekako lijepo."

Sajam? Netko je spomenuo sajam? O da... Slijedeći vikend! Ajme, to je već slijedeći vikend??? Moj prvi sajam! Dođete? Biti ću tamo sa Sandrom Z. i Goge. Biti će veselo i šareno. Svakako nam se javite.