Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od kolovoz, 2011

Moja prva radionica

HEY, I CAN SEE YOU!!! Za početak nove školske godine treba se dobro pripremiti. Dječica i njihovi roditelji nabavljaju nove udžbenike, kupuju bilježnice, papuče, olovke i pernice. A što rade učitelji? Pa i oni se pripremaju. Prošli tjedan sam održala svoju prvu radionicu. Teacherice Helen Doron centra Špansko su me pozvale da im pokažem kako izrađujem rekvizite za nastavu koje one koriste u radu s djecom. Naučile smo kako se kašira a pokazala sam im i kako izrađujem likove od kartona koje prvo treba iskrojiti ubodnom pilom . Atmosfera je bila veoma radna. Teacherice su veoma ozbiljno shvatile zadatke koje su dobile i moram priznati, rezultati su bili odlični. Na radionici smo trebali napraviti puno malih teleskopa i jednog slona. A kako nam je uspjelo, procijenite sami. Mislim da smo spremne za početak nove školske godine. A vi?

Šarena bilježnica

Gdje sam bila prošle subote? Pa na papirnatoj kavici. Izzy i Marina su već pisale o kavici pa skoknite do njih vidjeti kako nam je bilo. Što sam tamo radila? Družila se, brbljala, razgledavala šarene papire, vesele pečate i naučila kako se radi bookbinding. Pa kako se radi bookbinding? Prvo se nađe puno šarenog papira (može i nekakav drugačiji ali ja sam baš htjela šareni), onda se reže, pa se recka, zatim se lijepi i onda se čeka da se osuši. Za to vrijeme se još malo reže pa se opet malo lijepi i onda se sve ostavi da se osuši. A dok se iznutra suši izvana se može ukrašavati. I to je to. Jednostavno i zabavno. A što sam ja to nareckala i zalijepila? Pa crvenu bilježnicu sa zelenim cvijetovima ispunjenu šarenim papirima.

Košarica - tutorial

Drago mi je da vam se svidjela košarica. I njoj se svidjela. Pitate me od čega je i kako sam ju napravila. E pa ovako: 1. Narezala sam novine na rezance 2. Na kutiju od cipela pričvrstila sam najlon 3. Na najloniziranu kutiju slagala sam papirnate rezance i na njih kistom nanosila razrijeđeni drvofix. 4. Rukama sam dodatno oblikovala i ravnala stranice košarice 5. Ostavila sam preko noći da se suši 6. Kada se košarica osušila, pažljivo sam ju skinula s kalupa 7. Prebojala sam ju bijelom bojom i ukrasila ružicama, mašnicama i bitumenom. A sada - kako napraviti ružice. 1. Izrezati krugove iz tanjeg kartona 2. Krugove spiralno izrezati 3. Frkati od sredine prema van prstima oblikujući ružicu 4. Ljepilom učvrstiti ružicu i priljepiti je za podlogu Jednostavno i brzo. Zar ne?

Košarica

Prvo sam ja došla u njezin grad ali se Ona nije mogla naći samnom jer je taj vikend brala masline. A ja sam bila samo taj vikend u njezinome gradu. Onda je Ona došla u moj grad samo na jedan dan i baš taj dan sam ja imala obaveza preko glave da se nikako nisam stigla naći s Njom. Sada ja ponovo trebam doći u njezin grad a Ona misli kako će od mene dobiti košaricu. Stvarno ne znam kakvu to Ona košaricu očekuje. Pa, da je ne razočaram, napravila sam joj jednu. Možda je baš na ovakvu mislila.

Šešir

Kupila sam Sensu , odmah, prvi dan, čim je izašla. U paketu je bio i bijeli šešir. Na plaži je šešir završio na glavi, gdje mu je i mjesto a Sensa u ruci, gdje joj je i mjesto. Zadubljena u čitanje nisam odmah primjetila da je sinko izašao iz mora i ljut sjedi kraj mene. "Jedva sam te našao!" "Zašto?" "Pa još dvije žene imaju isti takav šešir kao i ti. Skoro sam otišao kod krive žene." "Ooo... Pa to moramo odmah danas popraviti." (Plaža je u Vodicama što objašnjava da me sin nije mogao odmah pronaći s obzirom na količinu ljudi koja ljeti tamo boravi.) Čim smo se vratili u apartman, prekopala sam po koferu i pronašla stvarčice kojima bih mogla malo doraditi šešir. Jedan Gogin cvijetak, jedna izronjena školjkica i jedna šarena ogrlica. S obzirom da na godišnji nisam ponijela nikakav materijal, iskoristila sam ono što sam spakirala. Sinko je bio zadovoljan jer je sada znao kojoj ženi treba ići, a ja sam u miru opet mogla čitati svoju Sensu

Piñata leopard

Posebno su mi drage ovakve piñate. Uopće nisu lagane za napraviti i za njih mi je potreba dobra priprema, ali na kraju uvijek ispadnu odlično. (Sama sebi se divim na prisutnoj količini samodopadnosti. Ne zamjerite mi. Ne znam što mi je danas.) A kako ih radim? Kada dobijem upit ili narudžbu, prvo se skamenim od straha i kažem sama sebi: "Ajme! Pa to je jako teško za napraviti. Moram pokušati." I pristanem sa strahom ali i s velikim uzbuđenjem zbog izazova koji je predamnom. Tada ne spavam nekoliko noći za redom jer smišljam i razmišljam. Odjedamputa pojma nemam kako uopće izgleda leopard. Koja je to životinja? Kakve šare ima? Koliko nogu ima? Ima li možda perje umjesto krzna?... Sva sreća da to ne traje predugo. Već nakon samo nekoliko dana pada mi napamet da uguglam temu koja me muči i potražim slike. Odaberem ih nekoliko s pogledima iz svih kutova i isprintam, stavim ih na zid i krenem s radom. Dalje je sve pjesma. Prvo nastaje njuška, zatim oči i na kraju uši. Postepeno s