Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od 2010

Zakoračimo sretno u Novu

.....svi ujedinjeni uz čaše šampanjca, vatromet i crvene gaćice..... Morala sam ukrasti ovu rečenicu jer me oduševila do suza. Hvala ti Vesna ! Noćas je ta noć, noć kada se luduje, veseli i slavi a crveni detalji su obavezni. Crveno je, kažu, za sreću. Pa zašto onda riskirati? Ja ću obući crvene cipelice i u njima zakoračiti u Novu. Bez obzira hoćete li vi imati crne, crvene, plave ili zelene cipelice, čarapice ili gaćice, od srca vam želim sve najbolje u Novoj. Veselite se, ludujte i slavite. A Nova neka nam svima donese mnogo kreativnih trenutaka i dodatnog vremena za njih.

Sitnice! A kako raduju srce

ko srebrna zrnca u pijesku. D. Cesarić

A sada ozbiljno...

Što se može napraviti od jednog ogledala, malo običnog kartona i malo akrilne boje? Ideju sam posudila od Marie . Moje ogledalo je malo drugačije nego njezino, ali princip je isti. Nadam se da će joj se svidjeti. Evo par sličica preko kojih se može vidjeti postupak izrade ogledala. Dimenzije su 30x60 cm, police su dubine 7 cm. Iako me na sajmu, moram priznati, šokirala izjava jedne posjetiteljice - "Oh, pa to je samo obični karton", sada, kada sam se malo ohladila, mogu reći - da, to je samo obični karton, ali treba znati od njega napraviti nešto ovakvo. Znam da ne zvučim baš skromno, ali...

A kako to rade maleni...

Prošli tjedan je u Lukinom vrtiću bio kreativni roditeljski. Na žalost, ja sam radila poslije podne pa je baka vrlo rado uskočila na moje mjesto. Slijedeće jutro sam u vrtić došla s fotićem jer nisam željela propustiti niti jedan detalj te divote. Ovo su Lukin i bakin Djed Mraz i njihova čestitka. Lukina kuglica A ovo su radovi ostatka ekipe iz odgojne skupine "Ribice" Znate li od čega je napravljen ovaj Djed Mraz? Ni ja nisam mogla vjerovati... Od našiljenih olovaka i bojica. Odlične ideje i odlični radovi. Zar ne?

Oh, pa to je samo obični karton!

Evo i mene sa kratkim osvrtom na F.I.F., Hand made sajam... Neću puno pisati... umorna sam, pomalo sam zasićena, vrijeme je za odmor. Bilo je zabavno, veselo i šareno. Upoznala sam jako, jako, jako puno blogerica i kreativnih fejs frendova koje redovno čitam i čije radove pratim. Sada mogu reći da ih znam i za stvarno. Upoznala sam i jako, jako, jako puno ljudi za koje nisam znala a rade mraaaaak stvari. Upoznala sam i ljude koji se bave sličnim stvarima kao i ja, i to mi je posebno drago da sada imam s kime izmjenjivati iskustva, savjete i saznanja. Bilo nas je puno, doduše, više izlagača nego posjetitelja, ali nema veze. Mi smo se i ovako dobro zabavljali i družili. Organizacija je bila odlična, sve pohvale dvojcu koji se potrudio i dao sve od sebe za pripremu ovog festa. Moji radovi su bili primijećeni, ljudi su dolazili pitati kako sam ih radila i čudili se što se sve od kartona može napraviti. A doživjela sam i komentar: "Oh, pa to je samo obični karton". Ali i "

Kakva je ovo sobica?

Baš se pitam... Kakva je ovo sobica? Ili je to,možda, sob? Ma ipak je sobica, i ima četiri noge. I dok smo razmišljali i isprobavali, kist je šarao Ako mislite da je to sve... Još jedna noć je predamnom. Trebam još dovršiti... Toliko za ovaj puta. Vidimo se sutra na sajmu!!!

Kutija, dvije, tri...

U mojoj kuhinji se sve dimi zbog božićnih priprema, ali ne od kuhanja i pečenja kolača već od silnog trackanja i mackanja. "Sarme i orehnjače" čekaju svoj red. Cijeli stol je ionako zatrpan farbicama, ljepilima, papirima i kartonima. Brašno se koristi jedino kao sastojak smjese za kaširanje. Od jestivih artikala, na stolu je samo kava. Dugo čekani vikend se opasno proibližio a ja polako slažem gotove atvarčice i pripremam ih za FISTT . Za sada su gotove ove tri gracije dok mladi gospodin još uvijek suši svoje rogove i nos

Je li vani dan ili noć?

... e to pitanje si, u zadnje vrijeme, vrlo često i sama postavljam. I ne znam odgovor na njega, vjerujte mi. Bliže se blagdani i moj prvi sajam , a ja sam jako vrijedna. Intenzivno stvaram! Često me ljudi pitaju - Kada ti to sve stigneš??? Odgovor je - Ne znam, al' ispada da sve to stignem - navečer pa do... 2... 3... Ispada da sve to stignem - noću. Ponekad mi se čini da sam zamijenila dan za noć. Zapravo, da sam ih zamijenila onda bih danju spavala a noću... Ne, ne, ne... Čini li se i vama da trkeljam??? Možda je to od neispavanosti. Budući da mi danas riječi ne idui, bolje da se poslužim fotkama. Osim što sam stvarala božićne i novogodišnje svaštarije, ovaj vikend sam imala i jednu nebožićnu narudžbu, i to vrlo hitnu. Za Sandrin Helen Doron centar sam trebala napraviti prozor. Kada se prozor otvori, djeca trebaju vidjeti je li dan ili noć. Iako sam imala svega dva dana za napraviti prozor, jako sam zadovoljna. Zanima me, kako se vama sviđa? Prozor sam radila od - kartona (a od

Jeste li mu pisali?

Pisma iz Hrvatske u Pošti Djeda Mraza. Hajmo napuniti pretinac! Santa Claus Arctic Circle Lapland, Finland Pišite mu, sigurno će vam odgovoriti. Nama odgovori svake godine.

Umorna...

Prosinac je... Umorna sam. Danas sam si uzela dan odmora. Dobro, nisam si baš uzela, tako je ispalo. Nakon što sam dojurila s posla, pokupila kćer i odjurila s njom na kontrolu, odsjedila dva i pol sata u čekaonici (za to vrijeme me vlastiti želudac uporno podsjećao da bi možda trebalo ubaciti malo goriva u stroj), dva puta sam produljivala parkiranje, posvađala se sa sestrom jer je preko reda primala "padobrance", šizila jer mi uludo prolazi dragocjeno vrijeme, konačno obavivši pregled kod doktorice odjurila u lokalnu pečenjaru i naručila dvije porcije "za van", dojurila kući i stavila "netom skuhani ručak" na stol - već je bilo prošlo 6 sati. Nakon klope više nisam znala za sebe. Skuhala sam neku čudnu kavu i to jedva, jer baš i nisam znala što radim. Neobjašnjivo sam prelijevala i prolijevala... Kažu da je to od umora. I onda sam malo sjela i odmarala. Ovaj borić sam vidjela na Martha Stewart stranici i morala sam isprobati. Nije mi loše ispao, mada..