11 siječnja 2010

Priča o jednom odbačenom stolcu

Pin It
Prije nekoliko mjeseci, u mom je kvartu bio odvoz glomaznog otpada. Obožavam te dane. Blago se nalazi na dohvat ruke, samo treba biti dovoljno brz i odlučan, i ne sramiti se, naravno. Baš smo nekako tih dana, moj Luka i ja, na putu prema doktorici, prolazili cestom, i ja ga ugledah. Stajao je pored ceste, sam i napušten, odbačen, skinut s nekog tavana ili iznesen iz nekog podruma gdje je jako dugo stajao što se dalo zaključiti po količini paučine i prašine na njemu. Bez razmišljanja sam zakočila, iskočila iz auta, ubacila ga u gepek (zahvaljujem nebesima na mojoj vječnoj ljubavi prema karavanima) i odjurila dalje. Dijete je sa stražnjeg sjedala samo upitalo: "Mama, a što je to sad bilo?". To sam izvela tolikom brzinom da nije ni shvatio što sam napravila.
Kada smo došli kući, sa strahopoštovanjem sam ga izvadila iz auta i donijela u kuću. Sa strahopoštovanjem prema stolcu ali i sa strahom, što će reći ostatak ekipe, pogotovo muž, okorjeli bacatelj svega staroga bez imalo tolerancije prema mojoj ljubavi prema "smeću". No, čak je i njegova reakcija bila: "Wow, koji dobar stolac! Odakle nam?". "Iz smeća, dragi, iz smeća. Netko ga je bacio a ja sam ga pokupila."
I tako je taj stolac postao dijelom naše obitelji. Stoji u dnevnoj sobi i služi kao ukras. Po potrebi na njemu stoji cvijeće, vrlo često služi kao igrališe za male figurice, ponekad se na njega i sjedne, a poslužio je i kao postolje za adventski kalendar. Sigurno se pitate, zašto sada pišem o tom stolcu? Jednostvno mu ne mogu odoljeti. U njemu je tolika energija da privlači silnu pažnju. Skoro sam razbila auto kada sam ga spašavala, moj dragi muž ga je od prve prihvatio, aktivno sudjeluje u našim životima, a tko god nam dođe u goste, prvo njega primjeti i komentira kako je lijep (stolac, ne muž). Ne znam jel' mi na taj način zahvaljuje što sam ga spasila ili nam je oduvijek bilo suđeno da budemo zajedno, ali sam sigurna da mu je sada puno ljepše nego tamo gdje je nekad bio.

Broj komentara: 7:

Tanema kaže...

a zamisli da je ovakva ljepota završila zatrpana na nekom glomaznom otpadu među kojekakvim ropotinjem... već me steže u grlu...

Marija kaže...

Ajmeee, naprosto obožavam "odbačene stolce" koje se spasi od propasti i udahne novi život, a ovaj je preprepredivan...
Priznam da sam ja na putu doma pokupila nekolko keramičkih pločica za decoupagiranje s glomaznog otpada, bio je mrak, drugi dan mi je bilo žao što ih više nisam uzela...

A ove jeseni mi je frendica dotrčala do mene i rekla da idemo brzo, da je vidjela neke super drvene stolce na hrpi u ulici do da ih ja preuredim...
I dok smo mi došle, "marljiva" romska obitelj ih je pokupila u svoj kombi da nismo ni trepnule, jednostavno ih nije bilo...
Tako da bravo za brzu reakciju :)

Željka kaže...

O da Marija, ja se tresem kad ide glomazni otpad, i najrađe bi s Romima tamo sjedila i čekala. Zadnji puta sam se i sprijateljila s njima, nosila im hranu i robu za djecu, al', ko za vraga, samo je bilo starih madraca i dasaka na hrpi. I nije me više sram nešto uzeti, jer sam i ja već puno puta čekala mrak pa ostala bez ičega.

. kaže...

upravo si uredila komad od 7ookn! Takve se stolice na Britancu prodaju po toj cijeni i to u NEUREDJENOM stanju, dakle jos dodaj par stotica radi truda! bravo draga, ovo je apsolutna ljepotica, svaka ti čast, svaka ti čast, svaka ti čast!!! i po tisućiti put SVAKA TI ČAST!

Ivana kaže...

Vidiš kako te zlatne ruke od smeća naprave skoro pa člana obitelji. Ponosna sam na tebe, i nadam se da ću jednoga dana imati priliku sjesti na tu ljepoticu - bit ću nježna i, ako treba, već sad idem na dijetu.

Marija kaže...

Ovo za cijene na Britancu sam i ja čula i vjerujem da si svjesna koji je to ulov :)
Ja osobito patim na te željezne vitičaste starine, a nikako da naletim na kakav okvir recimo...
Ovo za pločice (iz bivše Juge, a ko nove, 5-6 komada sam pokupila, teške su) sam išla s faxa pješke, već je bio mrak i hrpica je žudila da škicnem što je na njoj,
drugi dan više nije bilo glomaznog :P
Ovo "druženje" s Romima ti je pametno, čudo živo da si im željezo "otela", za drveno mislim da bi se dalo dogovoriti da prepuste u salvetne i ine ruke :)

lindolina kaže...

Moram priznat da sam se dobro nasmijala kad sam čitala post. Super si napisala :)) Inače svaka čast! Stolica je prekrasna i dobro da si je uzela. Kraj moje zgrade se rijetko vidi nešto što bi moglo poslužiti. Jednu večer je otac slučajno kraj kontenjera vidio odbačenu policu sa dugim nogama (ne znam kako bi drugačije opisala). Kako ja u sobi imam sve i svašta i uvik mi treba neka polica ili kutija, tako je on to uzeo i donio doma. Otpilao noge, opitura, probio rupe na zidu i stavio policu. Ja zadovoljna :)

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails