Pretprošli vikend sam bila vanserijski vrijedna. Preuredila sam jedan sobičak naše kuće u svoju radionicu. Do sada su sve moje kreacija nastajale, uglavnom na kuhinjskom stolu što mi je dozlogrdilo jer smo vrlo često jeli s kanticom farbe i kistovima pored zdjele sa salatom šutirajući moje rukotvorine pod stolom. A jedan cijeli tjedan smo čak glumili kao da smo na pikniku, jedući za malim stolićem u dnevnoj sobi i sjedeći na podu. Sve to ima svoje čari, pogotovo djeci, ali... radionica je radionica. Doduše, samo do ljeta jer tada krećemo u preuređenje i moj sobičak postaje Lukina soba. Što se može. Kratko ali slatko, ali... baš nešto gledam te nacrte i mislim si...Čim sam bila gotova s uređivanjem, na vratima je osvanuo natpis "Mamina radionica". Moja Laura ga je sama napravila i dirnula me do suza. Toliko se trudila da ispadne savršen da su je još i drugi dan boljeli prsti od rezuckanja - škaricama za nokte.
I tako je sobica dobila ime. Radionica se svakodnevno koristi. Iako ima svega 5 kvadrata, unutra nas je uvijek barem troje i svi želimo nešto raditi. Nakon što sam završila poštanski sandučić, morala sam udovoljiti želji malenih da i oni nešto kreiraju. Dogovorili smo se da će svatko urediti svoju kutiju. Luka je izabrao motiv Ben10, a Laura životinjica. Bojali smo bijelom akrilnom bojom podlogu, radili decoupage, Laura je crtala temperom, Luka je radio čak i malo pitoricca, a njegovu kutiju sam dodatno posprejala crnim sprejom.
U posjet nam je došla i baka, pa nam se i ona pridružila u radionici. Malo je pomagala trackati i reckati, ali... dok smo mi fenirali bijelu podlogu, baka je iskoristila vrijeme i... kreirala časkom nešto svoje. Napuhala je gumenu rukavicu i na njoj iscrtala smiješnu facu. Trebam li vam reći od koga smo naslijedili kreativnu crtu??? Nadam se da ću vam uskoro pokazati i bakine crteže i slike. Samo je moram nagovoriti da mi da dozvolu.
Primjedbe
A i novo ruho blogića je mrak!