Piñata leopard

Posebno su mi drage ovakve piñate. Uopće nisu lagane za napraviti i za njih mi je potreba dobra priprema, ali na kraju uvijek ispadnu odlično. (Sama sebi se divim na prisutnoj količini samodopadnosti. Ne zamjerite mi. Ne znam što mi je danas.)

A kako ih radim? Kada dobijem upit ili narudžbu, prvo se skamenim od straha i kažem sama sebi: "Ajme! Pa to je jako teško za napraviti. Moram pokušati." I pristanem sa strahom ali i s velikim uzbuđenjem zbog izazova koji je predamnom. Tada ne spavam nekoliko noći za redom jer smišljam i razmišljam. Odjedamputa pojma nemam kako uopće izgleda leopard. Koja je to životinja? Kakve šare ima? Koliko nogu ima? Ima li možda perje umjesto krzna?... Sva sreća da to ne traje predugo. Već nakon samo nekoliko dana pada mi napamet da uguglam temu koja me muči i potražim slike. Odaberem ih nekoliko s pogledima iz svih kutova i isprintam, stavim ih na zid i krenem s radom. Dalje je sve pjesma.Prvo nastaje njuška, zatim oči i na kraju uši. Postepeno se dorađuju detalji. Kašira se još nekoliko puta jer sve treba dodatno učvrstiti. Zadnje se dodaju brkovi. Nakon dobrog sušenja sve se boja u bijelo kako bi se prikrio novinski papir od kojeg je cijela stvar napravljena. I tada počinje miješanje bojica, uzima se kist i lagano kreće oslikavanje. Kada dođem do ove faze uviđam da je strah s početka priče bio bezrazložan. Zadnja stvar koju oslikavam jesu oči. Znate li zašto? Onog trenutka kada lik, po kojem sam do tada samo trackala i mackala, dobije oči, on oživi. Kada se pogledamo ravno u oči on mi namigne i tada znam da sam uspjela.

A tko je "krivac" za ovog leoparda? Jedna jako draga i hiper kreativna blogerica iz Slovenije - Hrandica, cura za sve kako kaže i sam naziv njezinoga bloga. Ne znate još tko je ona? Brzo na njen blog vidjeti kakvu je mačju zabavu pripremila za svoju dječicu. Takvu savršenu zabavu s divljim mačkama samo ona može osmisliti. Drago mi je što sam i ja, barem malo, pridonijela zabavi.