Ove subote, točno u 7, osamnaest putnika ukrcalo se u raketu.
Zauzeli su svoja mjesta i poletjeli.
Raketa je letjela visoko, malo se zanijela no ponovo je uhvatila smjer
i dosegnula dosad neviđene visine.
No budući da vremenske prilike nisu bile idealne, ipak se dogodilo...
Raketa je uletjela u olujni oblak, sa svih strana su je dočekale munje i gromovi, naleti vjetra i kiše... Prvo joj je otpao jedan motor, pa drugi, pa treći, stradao je lijevi turbo, pa desni, otpali su i preostali motori, karoserija je nepopravljivo oštećena...
I to je bio kraj. Putovanje je moralo završiti. Putnici su iskočili iz rakete baš kao i mali slatki bomboni, a za nagradu su još dobili i tortu od šumskog voća.
Sigurno se pitate što je s onim strašnim morskim psom iz prethodnog posta. Evo, ovako... Svaki svemirski putnik treba proći testove sposobnosti i spremnosti za jedan tako veliki i važan pothvat. Moji "svemirci" su trebali dokazati da se ne boje proći kroz strašne ralje, a nakon toga smo još i brojali tko može više puta ubaciti lopticu u te iste ralje a da ga morski psić ne gricne. Trebam li vam reći da se nitko, ali baš nitko, nije bojao?
Primjedbe
Pozz :))
a i humora :) :)
di ćeš bolje kombinacije
Odlična je, vesela i šarena, mogu misliti kakvo je to veselje bilo na rođendanu!