Prosinac...!!! Sve jasno? Pripreme za Advent i Božić, izrada hand made poklona, dječje priredbe, sezona dječjih rođendana, završetak prvog polugodišta, prehlade, temperature, čekanje na red kod pedijatrice, gužva na poslu...
i sinko koji dolazi sa super idejom: "Mama, napraviš mi gitaru od kartona?"
Kao da me grom pogodio. Gitara? Pa zar baš sada? U prosincu?
"Možemo li to nakon Nove godine, sine?"
"Ali ja sam već dečkima rekao da ćeš mi ti napraviti gitaru od kartona i da ti to znaš jako dobro raditi!!!"
Gulp! Ode knedla niz grlo.
"A kakvu bi gitaru želio?"
"Neću običnu. Hoću onu koja je šiljasta tamo dolje"
"Aha, električnu. Dobro, potražiti ću na internetu neke slike pa ćemo se dogovoriti."
Sutradan popodne smo odabrali model i zaposlili baku koja je došla na kavu i kojoj crtanje, skiciranje i slikanje ide k'o od šale, da nam na kartonu iscrta gitaru. Dok je baka crtala, ja sam radila konstrukciju za jedan drugi projekt tako da nam se kava dobrano ohladila.
Eto, prvi dio posla je bio gotov. Iako malom gitaristi crvići nisu dali mira, morao se strpiti do vikenda. No, došao je i taj željno iščekivani vikend kada je tatu poslao u garažu po ubodnu pilu. Da, UBODNU PILU.
Ovom dijelu zabave sam se i ja veoma veselila jer je konačno došao i taj dan, da prvi puta u životu, uzmem tu strašnu pilu u ruke i izrežem svoj prvi nepravilni oblik. I znate što? Ta pila uopće nije strašna i vrlo je lako njome rukovati. Obožavam ovakve trenutke kada konačno shvatim da je to strašno čudovište od stroja zapravo veoma umiljato.
Uh, koje veselje je nastalo nakon što smo izrezali gitaru. Mališa ju je odmah zgrabio misleći kako je to - to.
"A... ne, sinko moj!!! Ako si mi već zadao zadatak, dozvoli da ga napravim kako i treba."
Znate kako to već ide dalje? Slaganje konstrukcije, postavljanje unutarnjih ćelija, ljepljenje vrućim ljepilom, spajanje pik trakom...
A dalje? E ovaj puta sam odlučila isprobati nešto novo. Nisam kaširala novinskim papirom kao što to skoro uvijek radim. Proučavajući rad francuskinja, majstorica u izradi predmeta od kartona, vidjela sam da one karton premazuju... čime? Eh, to se i ja vrlo često pitam. U nekoliko navrata sam primijetila da koriste nešto slično kitu za drvo pa sam naumila i ja to isprobati
Moram priznati da je akrilni kit za drvo dobro rješenje jer se brzo nanosi, brzo se suši, podloga je odmah bijela i nema potrebe za nanošenjem boje za podlogu, ali... treba ga jako puno. Zaključak? Može za neke manje projekte. Za veće moram isprobati neku drugu smjesu.
I evo, gitara je skoro gotova. Sinko je silno nestrpljiv, čak toliko da me danas zvao na posao i pitao jel' smije sam početi brusiti neravnine na osušenom kitu. Nadam se samo da neće prejako pritisnuti brusni papir. Rok za završiti gitaru je četvrtak navečer jer u petak gitara ide u vrtić.
Što mislite, hoće li moj gitarista biti glavna faca taj dan? Hm... možda će se Mia htjeti igrati s njim. Ili Dora? A možda i obje...
E, da, u oslikavanje gitare ću morati maksimalno uključiti i sinka jer se zadnji puta jako naljutio na mene budući sam avion-luster oslikala bez njega i sve boje sam stavila na krivo mjesto a on je htio drugačije.
Primjedbe
Poznavajući (malčice) okolnosti rada i života u zadnje vrijeme, Željka draga, moram ti odati priznanje. Savršena gitara, komplicirani (barem meni) postupak, kavica, upoznavanje s "čudovištem" ... mrak. Jedva čekam oslikanu gitaru! Pozdrav, draga :))
I ja jedva čekam da tvoju vidim gotovu! Pozdrav
@Bubamara, nadam se da će moja preživjeti vrtić, mada, ako ju netko nagazi ili sjedne na nju, ne bi ni ona baš ostala neoštećena.
I, naravno, pozdrav malcu, u čijim će rukama to tvoje čudence i oživjeti!
Rock on ;)
i sama u zadnje vrijeme stalno nešto izrađujem za vrtić (sa faksom sam svaki dan 2 sata na vježbama)... pa iz iskustva znam da se klinci obraduju svime što im se donese... ali kad dođe ova gitara... to će biti urnebes! sigurna sam! :)
i da... definitivno uključite i sina... bit će još sredniji i zadovoljniji kad bude znao da ju je i on izrađivao! :)