Ponekada nam se životne situacije čine bezizlazne i beskonačne. Već četiri mjeseca sam okružena majstorima, skelom, prašinom, bukom i neredom. Imala sam osjećaj da se više nikada neću vratiti u čistu i urednu kuću i da više nikada neću imati vremena niti snage baviti se stvaranjem čudesa od papira i kartona. I onda su, polako, majstori počeli, jedan po jedan, odlaziti, skinuli su mi skelu sa kuće, maknuli su mi brdo svega i svačega iz dvorišta, buka se polako počela stišavati dok nije potpuno nestala (od majstora, ona dječja je još uvijek prisutna)... Ostali su samo prašina i beskrajni nered naših stvari koje sada treba ponovo vratiti na mjesto i naravno, bezbroj poslova koje nakon majstora moraš sam napraviti. Moj dio posla s krpama i metlama tek dolazi. Beskrajno sam umorna i iscrpljena. No, postoje neke stvari kojima si uvijek možemo napuniti baterije i za koje uvijek imamo volje i snage. Tako sam i ja u proteklih nekoliko noći (da, noći, danju sam išla na posao i nakon toga preslagivala stvari po kući) napravila jednu pospremljenu i čistu kućicu od kartona. Ne, nisam pukla...
Nazvala me Sandra i zamolila da joj za nastavu u Helen Doron centru napravim kućicu pomoću koje će dječica učiti prostorne odnose. YES!!! Zadani parametri su bili: podloga 40x50 cm (moja je 45x50 cm), dvorišna vrata koja se otvaraju, stazica koja od tih vrata vodi do ulaznih vrata u kuću, cvijeće s lijeve i desne strane stazice, hodnik iz kojeg se ulazi u prostorije, kuhinja s prepoznatljivim elementima i još jedna bilo koja prostorija. Ja sam napravila još i kupaonicu i u vrtu pseću kućicu. Kako sam radila? Savijajući i krojeći karton, ljepeći vrućim ljepilom i ukrašavala decoupageom.
Primjedbe
djeca će sigurno biti i više nego oduševljena! :)
STVARNO , SVAKA ČAST!! :))BRAVO,BRAVO,BRAVO!!!
Kucica je predivna!
Bss.
Bravo za tebe, toliko je slatka, a ja ti se divim i zbog tvoje snage da uz sve obaveze i ovakvu lepotu stvoriš.
Drago mi je što su radovi završeni, želim ti uživanje u toplom domu.