Eo me opet u kartonu. Prošli tjedan sam počupala "police u nastajanju" iz kupaonskog ormarića i krenula ih raditi drugom metodom koja je puno jednostavnija i brža. Police se rade tako da kartonske ploče iskrojimo u željenim dimenzijama pritom pazeći na smjerove ćelija kartona. (Ovo se može lijepo vidjeti na gornjoj slici.) Jedna ploča je rezana tako da su ćelije vodoravne a druga da su ćelije okomite. Ploče se slažu naizmjence jedna na drugu. Na taj način se postiže veća čvrstoća ali se sprječava i savijanje kartona.
Ploče se zatim premažu drvofixom, precizno postave jedna na drugu i ostave pod opterećenjem da se ljepilo osuši.
E sad, dok su se police sušile, primila sam se i nemilog posla - izravnati površinu na koju će se police oslanjati a na kojoj se nalaze ostaci kartona i ljepila "počupanih polica". I eto, platila sam cijenu predomišljanja i mijenjanja taktike - osim nepovratnog gubitka vremena i materijala, potekla je i krv, ali drugačije nije išlo nego silom.
Kada se ljepilo osušilo, dobila sam dvije ploče željenih dimenzija. Doduše, na 6 ploča koje sam lijepila i spajala u jednu "debelu" ostavila sam 3 cm viška sa svake strane. Zašto? Zato jer ću sada "debelu" ploču, ubodnom pilom, izrezati na točnu dimenziju i dobiti lijep i uredan rub. E, a zašto baš 6 ploča? Zato jer sam od njih dobila 2,5 cm debljine. Kužite? Baš koliko mi je i trebalo.
I konačno, kada su police dobile svoje konačne dimenzije, slijedi postavljanje. Ali to je sve već jasno samim pogledom na fotgrafije. Eto, to je taj novi i bolji način.
I još za kraj posta, dvije fotke da se malo hvalim.
11 komentari:
Živo me zanima kako će izgledati kad se završi! Jedva čekam...
Da, logično je postavljati tako okomitona vodoravno ploče jednu na drugu i da će to biti čvršće. Ovo ostalo s cm nisam skužila šta i kak, ali bitno da si ti to skužila i da ti je super sve ispalo ravno pod vaser vagom! :)
Tvoja objašnjenja, fotografije, izračuni i ubodna pila u meni izazivaju iskreno strahopoštovanje! Zaista.
Bum! to sam se ja lupila po čelu, jer sam taman napisala: a što predstavlja ova zadnja fotka? kad mi je sinulo - libela! Majstorice, svaka čast.
Ovo je baš teško za rad, zahteva i fizičku snagu i spretnost, što pokazuje i tvoj krvavi prstić.
No, lepota koju stvoriš, vredna je tog truda.
Moje iskreno divljenje!
Svaka ti čast! Trebalo je sve to izrezati i iskrojiti, pa zalijepiti i čekati, pa piliti i složiti u cjelinu koja će još k tome biti savršeno ravna...ja ti se iskreno divim i volim gledati tvoje majstorije iz kojih uvijek nastane nešto korisno i lijepo!
Pa ovo mi izgleda kao da bi i ja mogla raditi...u mislima.I stvarno izgleda puuuuno jednostavnije.Hoćemo još!I krvi i porezotina i ostale sile!
majstorice, nemam riječi... :thumb-up:
pa ti se svaki put porežeš! Pazi te prste!
Mene zanimaju boje kojima češ ga ukrasiti!
Uf, jedva čekam da vidim krajnji rezultat ovo likog truda i sati rada.... :))
Draga moja, ne znam dal pratiš ovaj blog:
http://cheryl-comfort.blogspot.com/2011/09/faux-stone.html
ako ne, svakako ga posjeti jer kad sam to gledala sjetila sam se upravo "nasmijanog neba" i svih čuda koje radiš s kartonom, pa će ti ovo biti još jedna ideja :)))
Hvala Sanja, nisam naisla do sada na ovaj blog. Ima veoma interesantnih stvari. Hvala ti sto si me se sjetila. Bas Lijepo od tebe.
Objavi komentar