Zadnjih nekoliko dana sam bila vrijedna i završila davno započeti posao. Dugo vremena mi je bila želja napraviti mozaik, čuvala sam keramičke pločice, našla sam i stolac ali nikako krenuti. Odjednom sam, proljetos, dobila nalet volje i inspiracije i krenula u veliki posao.Prvi korak je bio nacrtati šablonu slike koju želim postići na svom stoliću. Odabrala sam, iz silnog mora pločica koje čuvam, tri boje, a motiv sunca je nekako došao sam po sebi budući da je to vrlo čest motiv mojih radova. Papir sam izrezala po mjeri podloge na koju će doći mozaik.
Drugi korak je bio usitniti pločice. Izabrala sam vrlo jednostavnu metodu - djeci sam dala pločice zamotane u krpu i čekić u ruke. Njima se jako svidjelo a i ja sam bila zadovoljna dobivenim materijalom.
Treći korak je bio složiti komadiće na šablonu. Iako sam mislila kako ću potrošiti strašno puno vremena za to, bila sam gotova za otprilike sat vremena.
Četvrti korak je bio pripremiti stolac za ljepljenje mozaika i bojanje. Budući da je gornja ploha bila dosta oštećena, cijelu sam pokitala kitom za drvo. Cijeli sam stolac pobrusila i tako skinula sloj starog laka i izravnala podlogu za mozaik.
Peti korak mi je zadao najviše muke - ljepljenje mozaika. Naime, obično ljepilo za pločice ne drži keramiku i drvo zajedno (gle čuda!?). A ne drži niti univerzalno ljepilo. Mojoj muci je doskočio prijatelj koji se razumije u ljepila i slične stvari (hvala ti Žac!) i predložio mi da upotrijebim dvokomponentno epoksilno ljepilo. Ljepilo je super jako ali ima jednu manu, a to je da nakon sat vremena više nema mrdanja. Ljepilo se stisnulo, a to znači da treba biti brz u prebacivanju složenog mozaika na pripremljenu podlogu. No, doskočila sam i tome. Smislila sam kako cijelu složenu slagalicu preseliti u jednom potezu. Preko mozaika sam stavila papir odgovarajuće veličine, na njega nalila štirku domaće izrade (brašno + voda) u malo gušćoj varijanti i pustila da se zaljepi. Štirka je ovdje idealna jer ovo mora biti ljepilo koje se kasnije lako može odstraniti vodom.
Dok se štirka ljepila za mozaik, nanosila sam dvokomponentno ljepilo (štapom i u rukavicama) na podlogu. Uštirkanim ljepljivim papirom sam pažljivo prenijela mozaik na podlogu, i skinula papir. Ostatke papira sam vlažnom krpicom oprala s keramike i ugradila par dijelića mozaika koji su ipak ostali na šabloni.
Šesti korak je bio ispuniti prostor između komadića mozaika masom za fugiranje i prebojati drvene dijelove stolca lakom za drvo.
Jako sam zadovoljna dobivenim rezultatom. Bezlični i odbačeni stolac spašen iz smeća, postao je stolić dostojan divljenja.
Primjedbe