Ove radove treba pokazivati ... pričati o njima ... slikati ih i predstavljati. Obavezno. Predivne slike i motivi. Da li je u planu kakva nova izložba? Drago mi je da si s nama podijelila radove tvoje mame. Lijepo vas obje pozdravljam :)) p.s. crno bijela barka me posebno oduševila.
Ajme, ovo mi je predobro. Klanjam se. Želim se družiti s tetom R. Pitaj ju kad će me naučiti slikati, pitaj, pitaj. Neke slike su toliko realistične (kao onaj čamac) da sam pomislila kako je to fotografija. A slike La i Lu? Jako dobro ih je "skinula". Bravo za tvoju mamu. Jedva čekam penziju, pa krećem u školu slikanja.
Draga Željka, od nekoliko desetaka blogova koje s vremena na vrijeme posjećujem, ovo je jedini blog na kojem ne mogu ostavti komentar kad želim:((( Ne mogu vjerovati!! Stoga opet moram zaobilaznim putem.... ne mogu izdržati da ne komentiram ove radove, mama je nevjerojatan talent, zbilja slika predivno!! Ne znam što bih izdvojila, akvarel, pastele, tuš, ma fenomenalno!! I posebno priznanje za portrete!! S razlogom se ponosiš mamom:))
Korisnik Anonimno rekao je…
Zbilja majka predivno slika...jako lijepo...melem za oči!!!
Tek sada sam vidjela radove tvoje mame. Oduševljena sam! Pretpostavljam da je ona u mirovini i slikanje je sigurno jedan predivan način upotpunjavanja umirovljeničkih dana. Drugi način su sigurno unuci :). Da li ona negdje izlaže svoje radove? Znam da u Domu na Ravnicama postoji ta mogućnost za umirovljenike iz kvarta. Bila sam na nekoliko takvih izložaba, uvijek je bilo lijepo. Pozdrav i komplimenti, i tebi i mami!
Želim s vama podijeliti jednu prekrasnu ideju - ideju o staklenci sreće. Na ideju o staklenci sreće došla je Elizabeth Gilbert, autorica svjetski poznate knjige "Jedi, moli, voli". O knjizi i njenoj autorici ne treba govoriti. Ako ste knjigu pročitali onda znate koliko u njoj ima lijepih i mudrih riječi i ideja. Ako niste, svakako ju preporučam. Što je staklenka sreće i čemu služi odlično je opisana u ovom članku iz kojeg sam i ja preuzela dio teksta. "Svaki dan, na kraju dana, uzmite komadić papira. Zapišite na njemu najsretniji trenutak toga dana. I svakako datum. Zatim taj papirić preklopite i stavite ga u staklenku. To je sve. Traje otprilike 35 sekundi, ali ono što donosi je ogromno - ne samo užitak pronalaženja dobrog trenutka u svakome danu (čak i užasni dani imaju jedan manje loš trenutak), nego trajna korist od bilježenja tog trenutka - zauvijek. Kako vrijeme prolaz, kad god vam bude teško, posegnite u staklenku i izvucite nasumično papirić i u...
Primjedbe
p.s. crno bijela barka me posebno oduševila.
Neke slike su toliko realistične (kao onaj čamac) da sam pomislila kako je to fotografija. A slike La i Lu? Jako dobro ih je "skinula". Bravo za tvoju mamu. Jedva čekam penziju, pa krećem u školu slikanja.
Molim režiju da umontira ovaj komentar:))
Draga Željka, od nekoliko desetaka blogova koje s vremena na vrijeme posjećujem, ovo je jedini blog na kojem ne mogu ostavti komentar kad želim:((( Ne mogu vjerovati!!
Stoga opet moram zaobilaznim putem.... ne mogu izdržati da ne komentiram ove radove, mama je nevjerojatan talent, zbilja slika predivno!! Ne znam što bih izdvojila, akvarel, pastele, tuš, ma fenomenalno!! I posebno priznanje za portrete!!
S razlogom se ponosiš mamom:))