Nasmijano nebo

  Humpty Dumpty sat on a wall Humpty Dumpty had a great fall. All the king's horses and all the king's men Couldn't put Humpty together again. Humpty Dumpty kaširano jaje u odijelu koje je sjedilo na zidu i palo. Naravno - razbilo se, i nitko ga više nije mogao spojiti. I dok se Humpty Dumpty čudi raći ću vam da je to props za nastavu engleskoga jezika u Helen Doron centru Špansko Lik jajeta se okreće unutar odijela i tako mijenja sretan i začuđen izraz lica.

Dobar dan! Ovo je Paul. Upoznajte se. Visok je oko 25 cm. Kosa mu je boje mrkve. Voli nositi traperice i tenisice jer je tako najkomotniji kada trči livadom i šumom. Voli pjevati pjesmice na engleskom.   Paul je ginjol. Samo ga treba nataknuti na ruku i on će oživjeti. Iako mu je glava od piljevine, pametan je ko pravi pravcati dječak. Da ga samo čujete kako se razgovara... i to i na hrvatskom i na engleskom... Prva priovjera Paulovih sposobnosti i vještina uspješno je provedena i sada Paul može slobodno odšetati do Španskoga u Helen Doron školu gdje će pronaći svoj dom.

Probudio me jednog jutra i rekao: "Sašij me!" .  Ma zamislite vi malog drznika. Ni molim, ni hvala, ni izvol'te... ništa, samo "Sašij me!". Naravno da sam ga ignorirala. A što bih drugo s njim? Ja ionako ne znam šivati a on je bio krajnje bezobrazan i neodgojen. I uporan. Beskrajno uporan. Pokušala sam ga odgovoriti od njegova nauma. "Gle... Mirko... nemam ti od čega napraviti glavu. Ako želiš da te ja napravim, moraš biti lijepa ginjol lutka a ja nemam dovoljno debelu spužvu. Ako i kupim spužvu, morat ću je sama oblikovati ali ni onda nećeš biti lijep jer ja ne znam oblikovati pravilnu kuglu. Imati ćeš kvrgavu glavu a to nije lijepo. Svi će ti se rugati."   To je držalo vodu par dana, a onda me Mirko odveo u šetnju, ravno u šumu gdje su sjekli drveće. U šumi sam našla piljevinu i drvene strugotine. Napunila sam vrećicu i ponijela je kući, još uvijek ne sluteći što ću s tim a kod kuće mi je moja Laura donijela jednu blijedo rozu majicu i rekla:  "...

Iako nisu baš omiljena bića našeg životnog okruženja kažu da ubiti pauka znači nesreću. Pa bolje onda ne riskirati. Iako nam nisu simpatični, pauci su jako korisne i potrebne životinjice. Zamislite samo koliko bi muha i mušica letjelo zrakom da ih nema. A da ne govorim o tome kako bi svijet bio prazan bez prekrasnih mreža ispletenih rukama i nogama ovih vrhunskih majstora. A još kada tu čudnovatu mrežu prekrivenu kapljicama rose obasja sunčeva svjetlost... Razmislimo malo, da nema paukova, tko bi bio glavni sporedni lik u prekrasnom dječjem filmu Charlotteina mreža? ... i o kome bi pjevale dječje pjesmice? I zato: Incy Wincy spider climbed up the water spout. Down came the rain and washed poor Incy out. Out come the sunshine and dried up all the rain. And Incy Wincy spider climbed up the spout again. Osam paukova kao rekviziti za nastavu engleskoga jezika u Helen Doron Špansko.

Prije par godina, sudjelovala sam u kreativnoj radionici izrade lutaka, Udruge Ozana . To je humanitarno-socijalna udruga kojoj su cilj i svrha podizanje kvalitete života osobama s invaliditetom i njihovim obiteljma. Ideja radionice je bila izraditi lutke koje će se koristiti u radu s djecom. Svaka polaznica radionice trebala je izraditi po dvije lutke od kojih će jedna ostati Udruzi a jednu će moći ponijeti doma. Ja sam se toliko bila unijela u tu ideju da sam izradila duplu količinu lutaka pa sam sada sretna i ponosna vlasnica njih dviju. Radonica je bila besplatna, ali, kako su nam objasnile voditeljice, to je bio jednostavan način da dođu do novog didaktičkog materijala koji im je neophodan za rad sa djecom, a čija izrada traje jako dugo. Lutke su izrađene isljučivo ručno i od prirodne vune i tkanine što je princip waldorfske pedagogije , na kojoj se temelji rad ove Udruge. S veseljem se sjećam te radionice, posebno zbog toga što sam na jedan skroman način mogla pomoći djelatnici...