Nasmijano nebo

  Humpty Dumpty sat on a wall Humpty Dumpty had a great fall. All the king's horses and all the king's men Couldn't put Humpty together again. Humpty Dumpty kaširano jaje u odijelu koje je sjedilo na zidu i palo. Naravno - razbilo se, i nitko ga više nije mogao spojiti. I dok se Humpty Dumpty čudi raći ću vam da je to props za nastavu engleskoga jezika u Helen Doron centru Špansko Lik jajeta se okreće unutar odijela i tako mijenja sretan i začuđen izraz lica.

Dobar dan! Ovo je Paul. Upoznajte se. Visok je oko 25 cm. Kosa mu je boje mrkve. Voli nositi traperice i tenisice jer je tako najkomotniji kada trči livadom i šumom. Voli pjevati pjesmice na engleskom.   Paul je ginjol. Samo ga treba nataknuti na ruku i on će oživjeti. Iako mu je glava od piljevine, pametan je ko pravi pravcati dječak. Da ga samo čujete kako se razgovara... i to i na hrvatskom i na engleskom... Prva priovjera Paulovih sposobnosti i vještina uspješno je provedena i sada Paul može slobodno odšetati do Španskoga u Helen Doron školu gdje će pronaći svoj dom.

Postani nešto, ne budi drvo. A ako si drvo, barem budi prvo.                                                                                                                Zvonimir Balog     Doduše, ovo nije moje prvo drvo ali je sigurno moje prvo drvo ispod kojeg se može lijepo sjesti, razmišljati, pjevati, pričati, učiti engleski, smijati se, igrati... A ako ste se pitali od čega je napravljeno - eto sličice da se uvjerite da je od kartona, a uostalom, od čega bi drugoga i bilo? A ako se slučajno još i pitate zašto su ovako loše fotke - e to zato što se baš spustio gadan pljusak kada sam krenula u akciju fotografiranja. A mogu vam reći i da me pljusak nije poštedio niti u trenutku...

Probudio me jednog jutra i rekao: "Sašij me!" .  Ma zamislite vi malog drznika. Ni molim, ni hvala, ni izvol'te... ništa, samo "Sašij me!". Naravno da sam ga ignorirala. A što bih drugo s njim? Ja ionako ne znam šivati a on je bio krajnje bezobrazan i neodgojen. I uporan. Beskrajno uporan. Pokušala sam ga odgovoriti od njegova nauma. "Gle... Mirko... nemam ti od čega napraviti glavu. Ako želiš da te ja napravim, moraš biti lijepa ginjol lutka a ja nemam dovoljno debelu spužvu. Ako i kupim spužvu, morat ću je sama oblikovati ali ni onda nećeš biti lijep jer ja ne znam oblikovati pravilnu kuglu. Imati ćeš kvrgavu glavu a to nije lijepo. Svi će ti se rugati."   To je držalo vodu par dana, a onda me Mirko odveo u šetnju, ravno u šumu gdje su sjekli drveće. U šumi sam našla piljevinu i drvene strugotine. Napunila sam vrećicu i ponijela je kući, još uvijek ne sluteći što ću s tim a kod kuće mi je moja Laura donijela jednu blijedo rozu majicu i rekla:  "...

Iz moje radionice je, danas prijepodne, izjurio jedan motor. Žute je boje s crvenom brojkom jedan na svojim bokovima i sivim kotačem. Budući da se kotač okreće, pretpostavlja se da je jurio punom brzinom. Pretpostavka je da se kreće prema zapadnom dijelu grada, točnije prema Španskom gdje se nalazi Helen Doron Centar. Ako ga vidite, molim da mi odmah javite jer još nije prošao testnu vožnju pa postoji mogućnost da mu se nešto dogodi. Kako biste ga lakše prepoznali evo nekoliko njegovih fotografija iz različitih uglova... te dva prepoznatljiva detalja. I posljednja napomena - ako ga vidite u društvu zadovoljnog djeteta koje juri na njemu, ne ometajte ih. To znači da je stigao na cilj i prošao testnu vožnju.  Ovo je njegova posljednja jutrošnja fotografija.

- kućica - - zidni ukras  - - od tri sloja kartona - - oslikana akrilom - - za Centar Helen Doron Špansko - - napravljena brzo, za 2 i pol sata - - fotka je loša jer sam žurila -

Stepenice. Za ići gore a zatim za ići dolje. Pa opet gore Pa dolje... Lutkicama, prstićima, šapicama,  nožicama, šlapicama... I ladica gratis, za pospremiti cipelice. Mogla bi ih mačka odnijeti. I sve to, upstairs and downstairs, u  Centru Helen Doron Špansko .

KAD BI DRVEĆE HODALO Grigor Vitez Kad bi drveće hodalo, šume bi se razilazile na sve strane. Drveće bi hodalo, a mahale njihove grane.  Kad bi drveće hodalo, i parkovi bi šetali nedjeljom sa šetačima, a možda bi i zaigrali malo sa igračima.  Kad bi drveće hodalo, među pticama bi došlo do velike pometnje, jer bi i gnijezda krenula u šetnje. Kad bi drveće hodalo, ja bih pisao naranči s juga nek dođe kod moga bolesnog druga. Ovo drvo je odšetalo do Helen Doron centra Špansko . Zadatak je bio napraviti čvrsto drvo koje će samostalno stajati i kojem će se moći skidati krošnja kako bi mu ostale samo grane. Ono će proživljavati sva godišnja doba i posjete buba, vjeverica i ptica u potrazi za svojim gnijezdima, te pokoji cvjetić, jabuku ili krušku tako što će djeca i profesorice na njega aplicirati razne dodatke. A drvo je načinjeno od... kartona? Papira? A od čega su karton i papir? Pa od drveta! Znači li to da je ovo zaista pravo drvo? (Obožavam ideju reciklaže. A vi?)

Za tortu je potrebno: 12 listova papira u boji nekoliko listova papira za izradu cvjetova satenska traka škare ljepilo Za izradu komada torte koristila sam šablonu koju sam pronašla zahvaljujući Ninočki i njezinom prekrasnom blogu Plavo nebo žuti kamen Kako napraviti cvjetiće pronašla sam ovdje . Svaka torta treba i tanjur. Za izradu ovog tanjura je potrebno: karton, novinski papir, malo uža kartonska rolica npr. od kuhinjske folije skalpel drvofix bijela akrilna boja bitumen Zelenu i sivu ružicu sam radila od novinskog papira i zelene salvete koje sam ukrutila drvofixom, na isti način kako se rade i ružice od platna. Baš sam htjela vidjeti može li se. Ma stvarno, napraviti ovu tortu je - Piece of Cake. Torta je pomagalo za nastavu u Helen Doron centru Špansko.

Maska robota koji uopće ne izgleda kao robot ali je robot - Botty the Robot. I što još da se tu priča? Zadatak izvršen. Ne baš po mojem ukusu i na moj način, ali takav je trebao biti. Ponekad trebamo raditi i ono što nam baš i nije... (Botty skeniran s naslovnice udžbenika Helen Doron škole)