Nasmijano nebo

UVOD: Subota prije podne. Ništa posebno osim što sija sunce i lijep je dan. Muž na nekakvoj edukaciji, sin s bakom i djedom u vinogradu, kćer na treningu, pas i ja sami doma. Pa... kad je već tako, hajmo se provozati biciklom do Dinamovog da upoznamo trenera. Ja na biciklu, pas pored bicikla a kćer na atletskoj stazi. Ništa posebno osim što sija sunce i lijep je dan. Trenera nisam upoznala jer je otišao prije kraja treninga a s djecom je ostavio neku studenticu. Pa dobro. Biti će još prilike. Bitno da danas sija sunce i lijep je dan. ZAPLET: Vozimo se biciklima prema kući - kćer, prijateljica, pas i ja... U našem naselju se ovih dana odvozi glomazni otpad. Vozim se, a sve pogledavam sa strane. Nekoliko puta sam skoro i pala ali nema veze jer sija sunce i lijepi je dan. Glomaznog otpada ima sve više i više, a na svakoj hrpi sjedi jedan čuvar. Ili više njih. Malo me strah tih čuvara. Ali ipak... Mislim si, pa možda njima baš i ne treba sve to što čuvaju. I odjedamputa ugledam kofer obas...

Ipak sam požurila s uređivanjem moje XXXL tacne. Nisam čekala produženi vikend. Nestrpljenje je bilo preveliko. Unaprijed se ispričavam svima koji su govorili kako žude za takvom ogromnom tacnom jer sam sasvim promijenila njezinu namjenu, ali tacna je toliko bila rasklimana da ne bi nikako mogla poslužiti svojoj prvotnoj svrsi. A ja sam od nje napravila... PLOČU ZA OGLAŠAVANJE PRONALASKA IZGUBLJENIH STVARI Ma sigurno se i kod vas dešava da jednu čarapu pronađete ispod kauča a druga je već odavno oprana i čeka svoj par. A da ne govorim o autićima koji nikako da odu u garažu već danima stoje pored TV-a, traci za kosu koja je baš našla svoje mjesto u kuhinji pored sudopera, ručnom satu koji se danima tražio a bio je na balkonu... Svrha ove ploče je da se na nju stavljaju izgubljene/pronađene stvari. Što mislite, hoće li se smanjiti nered u kući? Sumnjam, ali nema veze. Dobro se uklopila u predsoblje. (Ploča će stajati na zidu ali sam bila toliko nestrpljiva da ju fotkam, pa sam je samo n...

Sinoć smo djeca i ja odveli Donu na trčanje livadom, kako to i inače radimo svaku večer. Ništa posebno. Na livadi je bilo pseće društvo kao i svake večeri, ništa posebno. No, jučerašnja večer ipak je bila po nečemu posebna. Na putu do livade uvijek prolazimo pored kontejnera za smeće (tako nam ide put). Ništa posebno, rekli bismo opet. Ali sinoć... sinoć je pokraj smeća bio odbačen drveni pladanj. I opet ništa posebno, netko bi rekao. Da, rekla bih to i ja da pladanj nije XXXL VELIČINE . Nikada nisam vidjela toliki pladanj i nemam pojma čemu toliki pladanj služi. Od punog je drveta, raskliman je, prljav i flekav, ali ne smeta. Dimenzije su mu 75cm X 45 cm a ja sam ga morala imati. Mogla bih u njemu, recimo, držati djecu. Ili bi se mogla u njemu sunčati. Što kažete? I sada ja vas pitam: ŠTO ĆE MENI TAJ PLADANJ? ČEMU ON TOLIKI, ZAPRAVO, SLUŽI? KAKO DA GA JA UPOTRIJEBIM? KAKO DA GA UREDIM ZA NAMJENU NAVEDENU POD BROJEM 3? Veselim se vašim ludim ali i manje ludim, konkretnim idejama. ...

Baš me zanima, događa li se i vama da kupite neku stvar a da nemate pojma kamo ćete s njom? Jednostavno ju kupite jer znate da će jednog dana već doći njeno vrijeme. Meni se to vrlo često događa. Kao i ovaj puta. Prije tri ili četiri godine, više ni sama ne znam koliko je vremena prošlo, kupila sam na Hreliću luster za Lukinu sobu. Pa što je tu čudno? U to vrijeme Luka uopće nije imao svoju sobu a sobu koju je dijelio s Laurom bila je pod kosinom tako da viseći luster nije imao šanse da osvane u njihovoj sobi. Luster sam svejedno kupila, donijela doma i pospremila, jer sam znala da će jednog dana... Nakon ljetošnje rekonstrukcije i preuređenja kuće, Luka je konačno dobio svoju sobu a luster je zaslužio da konačno ugleda svijetlo dana i, naravno, svijetlo moga kista. Avion smo pobrusili, Luka ga je sam prebojao u bijelo a ja sam ga oslikala. Još nam samo treba jedna žarulja i tata s bušilicom. I znate što? Ovo je jedna od četiri lampe/lustera koje sam kupila na Hreliću, tom izvorištu ...

Moram se pohvaliti svojim povrtnjakom. Nakon što sam uredila kantu sa smetlišta, stvorila sam u njoj svoj mali vrt. Na dno kante postavila sam nekoliko ciglica kako bih stvorila neku vrstu drenaže, zasula cigle zemljom i posijala salatu i rikolu. Salata lijevo, rikola desno - ipak treba biti nekog reda u vrtu. Zar ne? U sredinu sam još presadila i peršin kupljen u teglici koji je pokazivao znakove odustajanja od tegličkog života. Pružena mu je još jedna šansa koju je prihvatio svim svojim listovima i korijenom. Rikola je niknula odmah drugi dan nakon sijanja i svakim danom je sve veća i veća, dok se salata malo nećka. No, konačno je i ona provirila, sramežljivo i oprezno. No, kako god, ponosna sam na svoj povrtnjak. Tako je počelo ljeto u mom dvorištu. A onda... Počeli su radovi, a ovo je ostalo od moje radionice Na žalost, na tavanu nismo našli nikakvu zaboravljenu škrinju s blagom, iako je bilo interesantnih detalja kao npr. novine iz 1972. godine I eto, iz navedenih razlo...

To je trebao biti jedan sasvim običan vikend na moru. Djeca su bila sa bakom i dedom na proljetnim praznicima i na kraju tjedna smo došli po njih. Iako nije bilo baš najljepše vrijeme, odlučili smo prošetati uz more. A tamo je bilo - smeće. Pored kontejnera stajala je kanta puna polomljenih keramičkih pločica. Ogledavala sam je, ogledavala, ali sam ipak produžila dalje, poznavajući negodovanje moje ekipe kada se ja dočepam smeća. Tu noć nisam mogla spavati. Negdje oko 3/4 ujutro, sjetila sam se da sam dva tjedna ranije, iz nepoznatih razloga kupila sjeme salate i rukole. Bingo! Kanta će biti moj balkonski povrtnjak. A ta ideja bi se čak mogla svidjeti i mojim gunđavcima. I nisam pogriješila. Ideja je drugi dan bila prihvaćena kada sam se pojavila s njom u rukama dok su moji maleni pecali, iako je Luka prvo pomislio kako sam kantu donijela njima za čuvanje upecane ribe. Inače, topli savjet za sve one koji obilaze razna smeća i smetlišta kao ja - kada nešto vidite, ne ostavljajte nego u...