To je trebao biti jedan sasvim običan vikend na moru. Djeca su bila sa bakom i dedom na proljetnim praznicima i na kraju tjedna smo došli po njih. Iako nije bilo baš najljepše vrijeme, odlučili smo prošetati uz more. A tamo je bilo - smeće. Pored kontejnera stajala je kanta puna polomljenih keramičkih pločica. Ogledavala sam je, ogledavala, ali sam ipak produžila dalje, poznavajući negodovanje moje ekipe kada se ja dočepam smeća. Tu noć nisam mogla spavati. Negdje oko 3/4 ujutro, sjetila sam se da sam dva tjedna ranije, iz nepoznatih razloga kupila sjeme salate i rukole. Bingo! Kanta će biti moj balkonski povrtnjak. A ta ideja bi se čak mogla svidjeti i mojim gunđavcima. I nisam pogriješila. Ideja je drugi dan bila prihvaćena kada sam se pojavila s njom u rukama dok su moji maleni pecali, iako je Luka prvo pomislio kako sam kantu donijela njima za čuvanje upecane ribe.
Inače, topli savjet za sve one koji obilaze razna smeća i smetlišta kao ja - kada nešto vidite, ne ostavljajte nego uzimajte - ODMAH! Bez razmišljanja! Ja sam ovaj puta imala sreće pa me kanta dočekala sljedeće jutro, što je prava rijetkost. Da sam je odmah uzela, spavala bih barem drugu polovicu noći, nakon spasonosne ideje o povrtnjaku. Ovako nisam spavala uopće.
Kanta je sretno stigla u Zagreb i čekala svoj red na makeover. A čekala je i da se malo sprijateljimo, osjetimo i osmislimo kakav će joj biti outfit (uh, kako baratam izrazima...)
Nakon osnovnog čišćenja vlažnom krpicom i blagom sapunicom, premazala sam je bijelim akrilnim lakom . Kada se bijela podloga osušila, rubove i dijelove koje sam kasnije namjeravala prebrusiti, premazala sam zelenom akrilnom bojom u mojoj omiljenoj nijansi. Zahvaljujem mojoj dragoj Sandri Z. koja me uputila na ove akrilne boje. Stvarno su odlične. Radi se o Marabu Basic Acrylic, Chemaco, 80ml. Ima ih u raznim nijansama.
Zelene dijelove sam zatim dobro premazala voskom u nekoliko slojeva. Za svaki slučaj, neka se nađe... najteže mi je bilo premazivati ručke zbog njihovog oblika, ali uspjela sam. Cijelu kantu sam ponovo, još jedamputa premazala bijelim akrilnim lakom. Vrlo često koristim ovaj lak jer je jako podatan, izdašan, ne smrdi i jako brzo se suši. Nakon što se sve osušilo, moja pomagačica Laura se primila posla i finim brusnim papirom pobrusila dijelove na kojima je bio vosak. Na nekim dijelovima je malo jače pritisnula, pa je ogulila boju do lima, što nam se učinilo interesantnim pa smo odlučile da ćemo tako i ostaviti. Kantu nisam bojala sa njene unutarnje strane. Ostavila sam je kakva je, budući da je namijenjena sadnji povrća.
Kada sam završila sa bojanjem i uređivanjem podloge, uslijedilo je ukrašavanje i decuopage. Salvete sam trgala i slagala motiv ivančica kako bi izgledalo kao da su u slijedu. Budući da je boja salveta baš u bojama koje sam zamislila za moju kantu, koristila sam skoro cijele, i motiv ivančica i njihovu podlogu. Nakon što se decoupage osušio, uslijedilo je sjenčanje tj. pittoricco. Tunjkanje komadićima spužve umoćenim u željenu boju. Zbog nijansi koje se prelijevaju na i oko motiva, koristila sam "moju" zelenu, bijelu i žutu pomiješane u jačim ili slabijim kombinacijama njihovih tonova. Najtanji kistom koji posjedujem umočenim u "moju" zelenu, prošla sam uz donji rub motiva i na taj način prekrila neravnine koje su nastale zbog trganja salveta. Najdonji rub donjeg dijela kante sam još lagano prešla spužvicom umočenom u žutu boju. Za kraj sam cijelu kantu pošpricala famoznim točkicama. Znate ono kada noktom prelazite preko vrha kista umočenog u boju...? Moje točkice su zelene, nisu smeđe da bi dočaravale starinu. Ne znam što moje dočaravaju ali su zelene i baš su mi fora.
I za kraj mi je fotoaparat otkazao poslušnost. Pokvario se blic!
No, kantu sam uspješno završila, još joj samo slijedi lakiranje brodskim lakom u tri sloja, jer će ipak stajati na balkonu i odolijevati svim vremenskim nepogodama i pogodama. Kako bih vam prikazala moju kantu iz svih kutova, iznijela sam je van na kišu i slikala bez blica. Vrijeme je bilo baš isto onakvo kakvo je bilo kada sam je spasila iz smeća.
Primjedbe
Veliki pozdrav,
Sandra
Pusa
A seme samo baci preko zemlje, kao kad prstima soliš hranu, i ostavi da raste. Ako nikne pregusto, počupaj višak. I to je to.
Stvarno su ju prekrasno dotjerala.. tako da će sada ponosno stajati na balkonu i čuvati salaticu.
Jako mi se sviđa kombinacija boja i tehnika ... a motivi salveta su se baš lijepo uklopili u ovu bijelo-zelenu priču.
p.s. 1. na dno kante staviš kamenje, ili slomljene komade cigle ili sl., ublavnom da improviziraš drenažu. Onda staviš zemlju. Napraviš male utore, istreseš sjeme salate u utore i zagrneš zemljom. Kada salata počne klijati i malo naraste moraš ju prorijediti, tj. neke flance rasaditi u druge posude tako da ih manje ostane u kanti i da se može lijepo razrasti. Dobar tek vam želim
p.s.2 drago mi je da sam ti pomogla sa bojama :))
Mislim da imaš vrlo uzbudljiv kreativni život, priča je zvučala kao neka avantura, mnogo mi se svidelo, i čitala sam u stilu "i šta je onda bilo, šta će sada da se desi"?
Pusek!
i svaki put kad vidim nešto što bi se dalo ugrabiti, sjetim se tebe :P
Ono što mene spriječi da pokupim neki divni stolac, ladicu, stolić i čeg sve nije bilo neoštećenog je to
što em sam pješak, em imam punu garažu svojih starih stvari spremnih za obnovu i što je napadalo podosta kiše i natopilo sve te odbačene drvene divote...
Najboljih stvari se defintivno može na otpadu vidjeti oko centra Zg-a jer ljudi bace kvalitetne stvari samo zato što ne znaju što bi s njima... ;)
@Marija, pa zar me se sjetiš kad vidiš smeće??? hahahahaha... koja dobra fora. pa... čast mi je :-)
Cure su ti dale hrpu savjeta za sijanje salate pa tu nemam što dodati, osim maslinovog ulja i malo aceta balsamica ;)))
LP
Phoenix
Марина))))
http://leptir-mojpribor.blogspot.com/2010/05/blog-award-for-best-blog-friends.html
Saludos desde Tenerife.
Slaaaaaatko!