Ovih dana, svu moju pažnju, preuzelo je isprobavanje meni nove tehnike, modeliranje papier-mashe smjesom. A da bi se moglo uopće modelirati, trebalo je smjesu i napraviti. Postupak je slijedeći: natrgati novinski papir i namočiti ga u vodu na par sati, nakon toga papir samljeti i doooooooobro iscjediti. U to umiješati prašak ljepila za tapete i promiješati - i to je to. E, da... kad bi bar bilo. Smjesa baš i nije dobro ispala. Negdje sam fulala. Pretpostavljam da nisam najbolje samljela smjesu što nije ni čudo jer sam se dobrano namučila koristeći svoj kuhijski mikser. (Btw. ima li netko onaj veliki starinjski blender koji mu nikada više u životu neće trebati? Bila bih sretna da ga udomim.) Dobivenu smjesu sam ipak mogla upotrijebiti tako da upotrijebim kalup koji drži oblik dok se smjesa suši. I uspjela sam. Napravila sam svoj prvi predmet na ovaj način. Zadovoljna uspjehom, morala sam negdje smjestiti to srce. A gdje drugdje nego na kutiju?
Želim s vama podijeliti jednu prekrasnu ideju - ideju o staklenci sreće. Na ideju o staklenci sreće došla je Elizabeth Gilbert, autorica svjetski poznate knjige "Jedi, moli, voli". O knjizi i njenoj autorici ne treba govoriti. Ako ste knjigu pročitali onda znate koliko u njoj ima lijepih i mudrih riječi i ideja. Ako niste, svakako ju preporučam. Što je staklenka sreće i čemu služi odlično je opisana u ovom članku iz kojeg sam i ja preuzela dio teksta. "Svaki dan, na kraju dana, uzmite komadić papira. Zapišite na njemu najsretniji trenutak toga dana. I svakako datum. Zatim taj papirić preklopite i stavite ga u staklenku. To je sve. Traje otprilike 35 sekundi, ali ono što donosi je ogromno - ne samo užitak pronalaženja dobrog trenutka u svakome danu (čak i užasni dani imaju jedan manje loš trenutak), nego trajna korist od bilježenja tog trenutka - zauvijek. Kako vrijeme prolaz, kad god vam bude teško, posegnite u staklenku i izvucite nasumično papirić i u...
Primjedbe
hvala cure!