Ovih dana, svu moju pažnju, preuzelo je isprobavanje meni nove tehnike, modeliranje papier-mashe smjesom. A da bi se moglo uopće modelirati, trebalo je smjesu i napraviti. Postupak je slijedeći: natrgati novinski papir i namočiti ga u vodu na par sati, nakon toga papir samljeti i doooooooobro iscjediti. U to umiješati prašak ljepila za tapete i promiješati - i to je to. E, da... kad bi bar bilo. Smjesa baš i nije dobro ispala. Negdje sam fulala. Pretpostavljam da nisam najbolje samljela smjesu što nije ni čudo jer sam se dobrano namučila koristeći svoj kuhijski mikser. (Btw. ima li netko onaj veliki starinjski blender koji mu nikada više u životu neće trebati? Bila bih sretna da ga udomim.) Dobivenu smjesu sam ipak mogla upotrijebiti tako da upotrijebim kalup koji drži oblik dok se smjesa suši. I uspjela sam. Napravila sam svoj prvi predmet na ovaj način. Zadovoljna uspjehom, morala sam negdje smjestiti to srce. A gdje drugdje nego na kutiju?
Danas me Ana, jedna mlada i kreativna djevojka s kojom se družim svaki dan na poslu, ponovo oduševila. Napravila je novi prsten. Ana voli šareno, veselo i veliko. Sve njene kreacije su, istina, malo predimenzionirane, ali njoj tako dobro stoje. I, zapravo, jaaaako dobro izgledaju. Ana prstenje izrađuje od fimo mase. Ovaj prsten je izradila tako da je napravila okruglu plohu od crnog fima. Na pečeni fimo zaljepila je s jedne strane ring za prsten a na drugu stranu crni karton. Na karton je zatim, vrućim ljepilom poljepila ove šarene oblutke. I opet nas, iznova, oduševila.
Primjedbe
hvala cure!