Preskoči na glavni sadržaj

Evo, sve ću priznati...

Priznati ću, jer, em ste vi znatiželjne em ja ne mogu baš držati jezik za zubima (ili prste daleko od tipkovnice). Što se to u mojoj kuhinji stvara? Izrađujem ormar poličar za Laurinu sobu, pozamašnih dimenzija - visina 180, širina 70, dubina 30 cm. Možda to i nisu neke strašne brojke kada je namještaj u pitanju, ali vjerujte mi, muči me ova brojka 70. Kako napraviti policu dugačku 70 cm, učvršćenu samo na krajevima, a da se ne savine u sredini? Eh, da...
Priznajem... griješila sam, jako sam griješila...
Ovo je moj drugi ormar, drugi istovjetni ormar, moj drugi pokušaj. Prvi ormar neslavno je prošao, a ovo je njegova tužna priča.
Poličar sam počela raditi još ljetos. Bilo je to kasno ljeto 2010., radovi na mojoj baustelli su se privodili kraju, polako smo počeli unositi stvari u novouređene prostorije. Tih dana, stigla nam je i spavaća soba, nova, mirišljava, zapakirana u ogromne kartone. Dečke koji su je montirali, lijepo sam zamolila da mi sačuvaju kartone i pažljivo ih otvaraju, jer... MENI ONI TREBAJU, JAAAAKO! I dečki su me poslušali. Zapravo su bili sretni da ih ne moraju ponovo nositi u kamion. Ogromne kartone, dugačke preko 2 m, lijepo sam složila, sortirala kartone manjih dimenzija po veličini, čvrstoći, karakteru, mirisu... (ups! malo sam zabrijala...), pospremila ih na sigurno, ali sigurno mjesto za karton od 2 m baš i ne postoji. Jedino gdje sam ih mogla staviti, bilo je na bračni krevet. Slutite li??? Slijedeći dan su, u naše odaje, došla dvojica montirati radijatore i cijevi za centralno. I što su učinili? Uzeli su MOJ karton. Baš im je trebao da ga stave na pod i zaštite parket. Možete li vjerovati? Od 6 komada, uzeli su 5 i dobrano ih izgazili.
Sav moj entuzijazam srušio se kada sam došla s posla i vidjela što se dogodilo. Oni su mislili da sam karton ostavila njima. Ne želim se ni sjetiti te mješavine emocija - bijes, ljutnja, smijeh, očaj, razočaranje, odustajanje od svega... Kada sam se malo ohladila, zamolila sam muža da odnese, onaj jedan jedini preživjeli, u garažu, na sigurno. I odnio ga je. Spremio ga je tako da ga je presavinuo jedamputa, pa još jedamputa pa onda još jedamputa ne bi li lakše stao u kutiju. Ajme kada se samo sjetim kakvu sam dreku digla. Izvadili smo ga iz kutije i izravnali.
I nakon svega ovoga, još uvijek nisam odustala, a trebala sam. Od tog jednog jedinog kilavog ali spašenog komada, iskrojila sam velike dijelove i narezala letvice potrebne za slaganje konstrukcije.
I onda je opet počelo... slažući i lijepeći konstrukciju, u par dana porezala sam 5 prstiju od čega jedan tako jako da mi je skoro trebao posjet hitnoj. Da nisam bila sama s djecom, možda bih i skoknula na šivanje. Ovako mi je moja Laura asistirala u pružanju prve samopomoći. No, i sa zamotanim palcem kojeg držiš u zraku (i koji boli k'o sam vrag) može se dalje raditi. Ali tu nije bio kraj mojim mukama. Budući da u većini slučajeva radim s improviziranim pomagalima, tako sam i ovaj puta posegnula za improviziranim utezima koji su pali i zdrobili cijelu, skoro gotovu konstrukciju, dvaput. I to u istoj noći kada sam sredila palac.
Ni to me nije zaustavilo. I dalje sam uporno i uporno s, još uvijek zamotanim prstom, krpala i popravljala... Uspjela sam sve pokrpati i staviti na svoje mjesto. Neke dijelove sam morala nanovo iskrojiti i namjestiti kako bih ormar postavila na noge.
No opet, ni tu nije bio kraj. U svome radu koristim velike količine pik trake za ljepljenje letvica i spajanje rubova. A kad ne ide, onda ne ide, čak ni sa tako jednostavnom stvari kao što je pik traka. Nikad ne kupujte pik traku na sniženju, jer ima neka kvaka, sto posto. Moja kvaka je bila u tome da ljepilo na traci nije držalo već mi se traka nakon nekog vremena počela dizati s podloge.
Mislite li da je to sve? Nije. Kako se konstruiranje bližilo kraju, izvirali su novi neočekivani i nepredviđeni problemi. Ploha police počela je propadati u unutrašnjost konstrukcije, pa sam na sve moguće načine pokušala "nafutrati" rupe. Negdje sam uspjela, negdje ne. Police su bile koliko-toliko ravne... dok se nisu počele savijati. Ako mislite da sam konačno odustala, varate se. Pokušala sam stvar spasiti okomitim potpornjima po sredini police kako bih spriječila savijanje, no... to više nije bila polica kakvu sam zamislila. A sada se još počela i naginjati prema naprijed.
I tada sam, konačno, odustala. Konačno! Shvatila sam da, koliko god se trudila, izgubiti ću i vremena i energije, koje sam već i do tada bila dobrano izgubila, a polica nikako neće biti dobra, ma koliko ja to silno željela.
No ipak, odličila sam policu još malo zadržati i na njoj isprobati neke, meni nove, metode. Isprobala sam kako djeluje kaširanje novinskim papirom na kartonu i kako djeluje premazivanje kitom za drvo. Uskoro ću na njoj isprobati i, meni novu, smjesu gipsa i lanenog ulja. Moja neuspjela polica postala je pokusni kunić.
Ali ne samo to... takvu kilavu sam odnijela u predsoblje na mjesto gdje će jednog dana osvanuti moj radni kutak, a dok ga nema i dok se moja polica tamo kilavi, u njoj mogu držati svoje "krpice". Trenutno muž postavlja sobna vrata i sav pribor i alat je pospremljen - znate li gdje?
To je bila tužna priča o jednom kartonskom ormaru koji nije uspio ali koji me naučio mnogo toga. Shvatila sam gdje sam griješila, što trebam napraviti drugačije, na što trebam obratiti pažnju... A shvatila sam i... kad nešto od samog početka ne ide kako treba, teško da će krenuti nabolje.
I sada imam pitanje za vas, zapravo dva:
  • što mislite, jesam li pretjerala s upornošću i neodustajanjem
  • imate li i vi nekih velikih projekata koji su neslavno propali ali su se isplatili jer ste na njima puno toga naučili
A za jedan od narednih postova obećajem sretnu priču koja započinje... Na staru godinu stigla su nam nova vrata (koje li simbolike) zapakirana u VEEEEEEEEEEELIKE kartone. Ne jedna sobna vrata, već šest...

Primjedbe

Autor Suzana rekao je…
Tvom radu i upornosti se toliko divim da mi je lijepo sve što napraviš ili što ispadne.
Autor Lilly... rekao je…
Draga moja, ja ti se divim! Ovo je super! Samo budi uporna i dalje, mora uspjeti! :)) Pusa!
Autor Izzy rekao je…
Hahaha - GENIJALNO! Guštala sam čitajući ovo, ali kraj me "dotukao"!! Ne jedna vrata već ŠEST!!! Kako nam malo za sreću treba... :)
Autor bensedin art rekao je…
Svaka čast za upornost!
Autor Sandra Z rekao je…
Uopće ne smatram da si pretjerala u neodustajanju. Uostalom, takva si ti i takvu te poznajem. I tako treba!
Hm, neslavni projekti - ne baš tako veliki, više oni manjih dimenzija .. ali bitno je, što veliš, na njima se može učiti ...
Jedva čekam priču u sretnom poličaru. Pusa :))
Autor Sretno Vrijeme rekao je…
Ha, ha, ha, baš sam se dobro zabavila čitajući tvoju priču! Mislim da bih i ja sve isto napravila, nema odustajanja dok ima nade. Definitivno, nisi pretjerala, jr uspjeh nije samo nova sjajna blistava ravna savršena polica, uspjeh je slijed pokušaja i pogrešaka koji te vode do znanja bez kojih ne bi bilo savršene police. A ni ovako zgodne priče! Pa sad, jedva čekam još koji zgodan splet okolnosti....ma dobro, ne sa ovim kartonima kojima su zaštićena vrta.....ima vremena! Puuuuse!
Autor Tatjana rekao je…
Nakon što pročitah ovo,možda bi tvojemu blogu više pasalo ime Nasmijani konj!Ja bih već nakon onoga s radijatorima sve poslala na divno mjesto i odustala!
Čak neke stvari idem i namjerno upropaštavati,jer kada se ne "bojim"probati,onda napravim nešto wow,što nikada ne bih jer me koči strah da ne bih pogriješila!
Autor HRANDICA rekao je…
E baš si uporna, svaka čast! Ja bih več odustala :).
Pozdrav ♥
Autor Bubamara šarena rekao je…
Tako veliki projekt baš nisam radila...ali malih je bilo podosta koje sam "upropastila" i tada sam se najviše naučila...i vrlo dobro sam upamtila greške koje sam tada napravila.
Kako te nešto vuklo da i dalje probavaš spasiti stvar onda valjda nisi pretjerala. Ja mislim da bih ja vjerojatno odustala negdje prije onih potpornja....
A priču sa sretnim završetkom jedva čekam!
Autor Tanema rekao je…
eh, da! ovo mi je itekako poznato... nema odustajanja ni pod koju cijenu... ali bez obzira na sve muke ti si jako puno naučila što vjerovatno ne bi da nisi bila uporna. bolje jedan upropašteni projekt nego niz zbrljavljenih! jedva čekam da vidim kako si primjenila sve naučeno!
Autor ina rekao je…
zaista se več dugo nisam tako slatko, slatko nasmijala.
Ovako prepričati sve nedaće koje su te zadesile zaista može neko s puno duha.
zato:
- petica za upornost
-petica plus za izvrstan pismeni uradak
Autor naldor rekao je…
ideja je odlicna i vjerujem uz sitne preinake da bi se i dalo izvest ... nisam ni znala sta se sve da od kartona izradit ...sve pohvale !!!
Autor lindolina rekao je…
Ma koje odustajanje! Odustat treba kad radiš preko volje. Ali ako si baš zapela za to, želiš napraviti ono što si zamislila, onda nema odustajanja i nikako nisi pretjerala u svojoj upornosti. Sa guštom sam pročitala tvoju priču, nasmijala se :) Nadam se da će drugi put biti puno bolje, da ćeš konačno uspit.
Autor Vera rekao je…
nikako nemoj odustajati!!! Bravo za sve ovo!! Zanima me sve tvoje kartonske radove, a pogotovo da vidm da si uradila nesto vako veliko!

Popularni postovi s ovog bloga

Anin prsten

Danas me Ana, jedna mlada i kreativna djevojka s kojom se družim svaki dan na poslu, ponovo oduševila. Napravila je novi prsten. Ana voli šareno, veselo i veliko. Sve njene kreacije su, istina, malo predimenzionirane, ali njoj tako dobro stoje. I, zapravo, jaaaako dobro izgledaju. Ana prstenje izrađuje od fimo mase. Ovaj prsten je izradila tako da je napravila okruglu plohu od crnog fima. Na pečeni fimo zaljepila je s jedne strane ring za prsten a na drugu stranu crni karton. Na karton je zatim, vrućim ljepilom poljepila ove šarene oblutke. I opet nas, iznova, oduševila.

Kako napraviti vještičji šešir

Vrijeme je posljednjih priprema za strašnu noć. A što je s vještičjim šeširima? Jesu li spremni? Ako nisu, evo jednostavnog načina kako ga napraviti i ukrasiti. Isprintajte shablonu, prenesite ju na crni karton i izrežite. Zarolajte tuljac pazeći da vam se doljnji rub tuljca podudara s otvorom oboda i pričvrstite ga ljepilom. Ukoliko je potrebno, obrežite dodatno rubove. Doljnji dio tuljca malo zarežite okomito na nekoliko mjesta i presavinite prema van kako bi se lakše zaljpio za obod. Ljepilom pričvrstite obod. Na šešir zaljepite ranije izrezane ukrase i omotajte tilom i šešir je gotov. Za ukrase predlažem da iskoristite sjajni papir koji ste sačuvali od pojedenih čokolada ili poklopaca od jogurta :-) A poklanjam vam i ovaj zgodni labirint - prigodno, za zabavu vas ili vaše dječice... (foto Powerhousemuseum , labirint Printactivities )

Kako napraviti konja od...

... napornog kolege? Ne! ... zločestog šefa? Ne! ... dosadnog susjeda? Ne! ... kartona? DA!!! Konja prvo morate nacrtati. Zatim izrezati 6 jednakih kartonskih ploča dimenzija cca 30x33 cm i staviti ih jednu na drugu. Po iscrtanim linijama nježno proći ubodnom pilom. Nemojte se bojati ove nježne spravice. Laura i ja smo, bez prisustva muškaraca u kući, same izvele ovaj dio operacije. Od šest izrezanih ploča, odvojite prednju i stražnju i stavite ih na stranu. Preostale četiri ploče treba izrezati tako da se dobije utor za štap po iscrtanoj liniji. Na izrezane ploče, sa gornje i donje strane zalijepiti "čitave" ploče. Naravno, i središnje ploče je potrebno zalijepiti jednu za drugu. Kada je ovaj dio postupka gotov, konjić nam izgleda ovako: Nakon što smo štap premezan drvofixom umetnuli u utor, slijedi neizostavno kaširanje, bijela podloga, A sada nastupa moja druga ljubimica, gospođica bušilica. Ona nam je pomogla da izbušimo rupice za grivu. Nakon bojanja u smeđe, kon