06 prosinca 2009

Nedjeljni ručak

Pin It
Ručak!!! Molim vas postavite stol. Ne lupaj žlicama! Gdje su čaše? Zašto nije kruh na stolu? Daj već jednom rasporedi te tanjure! Jeste li oprali ruke? Sjednite! Lijepo sjednite za stol! Ne naguravajte se! Makni ruke sa stola! Pazi, proliti ćeš sve po sebi! Nagni se nad tanjur! Nemoj mrviti! Zašto opet vičete? Jel može malo tiše? Tko je sada koga gurnuo? Dosta naguravanja. Jel salata na stolu? Ne otimajte se za vilicu, svatko ima svoju! Što vam je sada?...
Tako je to i danas zvučalo... A ona sam pogledala i vidjela što je bio razlog smijuljenju, došaptavanju i gurkanju. Nasmijala sam se i - pridružila. Što mi je drugo preostalo? A poslije ručka sam još dugo ramišljala, u kojem sam ja to trenutku prestala biti dijete i postala ona dosadna mama koja stalno prigovara i opominje...

3 komentara:

Sandra kaže...

Pričaj mi o tome! Ponekad samu sebe iznenadim kako mi smetaju tako jednostavne stvari poput dječjek cerekanja! A ne tako davno (OK, davno je to bilo) bila sam k'o i one).

Tanema kaže...

hihihi...ove sličke baš tjeraju na smijuljenje...

Ivana kaže...

Klinci su zbilja pametniji od nas, u trenutku zaboravimo sve lijepe stvari, a djetinjstvo kao da nikada nije ni postojalo. Znala sam da sam odrasla kad sam prvi put izgovorila identičnu rečenicu koju bi rekla moja mama kad bi mi "pametovala". Dok i naši klinci ne osvijeste činjenicu da će postati poput nas, pustimo ih da se cerekaju mrkvi. A zašto i ne bi, baš je za krepat od smijeha!

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails