Priča o bočici šampanjca

Jesenas sam dobila jedan sasvim bezazleni mail od Sandre. U mailu je pisalo - Biste li mi mogli napraviti pinatu, bocu šampanjca visine metar i pol? Odmah sam odgovorila, bez razmišljanja - Ma što ne bih mogla? Naravno da mogu! Čim sam stisnula "send" proradio mi je onaj uspavani kliker u glavi - Metar i pol??? Jel ona to napisala METAR I POL visine??? No... mail u kojem pristajem na izradu boce od metar i pol je već bio poslan i ja sam, očito, morala učiniti ono na što sam bahato pristala. Tako mi i treba kad si umišljam da ja sve mogu na ovome svijetu. Trebalo bi me ponekad bocom opaliti po glavi da dođem malo k sebi.

No, nije bilo ni mjesto ni vrijeme za kukanje i plakanje, nego je bilo vrijeme za primiti se posla i izvući se iz gabule.

Prvo što je trebalo napraviti - predočiti si uopće kako izgleda šampanjac i njegova boca. Očito je da mi to nije svakodnevno piće kad si ga moram predočavat, zar ne? Dobri stari Google mi je odmah pomogao i izbacio jednu sliku (Šampanj od čokolade? Znali ste da to postoji? Ja ne!) koju sam isprintala i predočavala nekoliko dana razmišljajući kako i odakle početi.

Prvo sam morala doći do dimenzija. Budući da sam samo znala visinu a ostale mjere su mi bile totalna nepoznanica, i da sam s matematikom cijeli život na Vi, zamolila sam svog osobnog matematičara da upotrijebi svoje strojarske vještine i znanja i izbaci mi nekakve kote i brojeve.

I tako smo dobili bocu koja se uzdiže u metar i pol visine a širina joj je, u najširem dijelu, 43 cm, dakle skoro pola metra. Posebno je trebalo izraditi proračun za površinu i dimenzije plašta koji spaja jednostavni donji dio boce i jednostavno grlo. 

I kada su svi proračuni i izračuni bili gotovi, bilo je potrebno sve to nacrtati u prirodnoj veličini kako bih cijeli postupak lakše kontrolirala. Imala sam i pomagačicu koja se rukovodila starom narodnom: "Ako ne možeš pomoći - smetaj, bitno je sudjelovati."

A ostatak priče je već puno jednostavniji. Dalje sam znala sama. Izradila sam tri djela boce pomažući se, ne balonom kako se inače rade pinate, već iskrojenim i zafrkanim komadom velikog kartona koji je držao u  zadanom obliku cijelu stvar dok se sušila.

Djelove sam spojila, iskaširala i onda je opet nastao problem. Zapravo dva.

Kako cijelu stvar povezati da se ne uruši?
Kako omogućiti da se pinata napuni?

Sva sreća da sam kao hrčak i uvijek sakupljam sve i svašta jer sam uvjerena da će mi nekada trebati. Uostalom kao i ovaj puta - kartonska cijev od nemampojmačega koju čuvam od nemampojmakada dugačka, ma zamislite, metar i pol.

Konstrukcija unutra, otvori na konstrukciji da punjenje može proći do dna pinate i... to je to! Jednostavno i logično.

Bojanje boce je bilo - piece of cake. Samo su me malo ramena boljela.

I isporuka boce je bila - piece of cake. Samo smo morali polegnuti sjedala u autu.

I sada, na kraju, utažit ću vašu znatiželju. Zašto je Sandri trebala boca od metar i pol? I čime ju je punila?

Sandra je jedna od voditeljica Filmsko-kreativnog studija VANIMA iz Varaždina. Sandra izrađuje crtiće ali i uči druge kako ih izraditi. VANIMA je dobila novi prostor u varaždinskom Kinu Galerija i u subotu su imali svečano otvorenje. Šampanjac im je trebao za krštenje nove pozornice. Zahvaljujem Sandri na ustupljenim fotografijama s otvorenja.

Bocu su napunili kokicama kako bi dočarali pjenu šampanjca. Moram priznati da je mojoj djeci najveća enigma u izradi gigantske boce bila, tko će ispeć tolike kokice. Nisu ih brnule mjere već bročano stanje kokica.

I za kraj mogu samo reći, da iako mi je boca od metar i pol bila jako veliki izazov i nije mi ju bilo lako napraviti, ipak sam uspjela (možda i nisam bila na početku baš toliko bahata). Ali sam na kraju jako zadovoljna i sretna jer je gigantska boca usrećila i razveselila sudionike svečanosti.