Priča o koferu

UVOD:

Subota prije podne. Ništa posebno osim što sija sunce i lijep je dan. Muž na nekakvoj edukaciji, sin s bakom i djedom u vinogradu, kćer na treningu, pas i ja sami doma. Pa... kad je već tako, hajmo se provozati biciklom do Dinamovog da upoznamo trenera. Ja na biciklu, pas pored bicikla a kćer na atletskoj stazi. Ništa posebno osim što sija sunce i lijep je dan. Trenera nisam upoznala jer je otišao prije kraja treninga a s djecom je ostavio neku studenticu. Pa dobro. Biti će još prilike. Bitno da danas sija sunce i lijep je dan.

ZAPLET:

Vozimo se biciklima prema kući - kćer, prijateljica, pas i ja... U našem naselju se ovih dana odvozi glomazni otpad. Vozim se, a sve pogledavam sa strane. Nekoliko puta sam skoro i pala ali nema veze jer sija sunce i lijepi je dan. Glomaznog otpada ima sve više i više, a na svakoj hrpi sjedi jedan čuvar. Ili više njih. Malo me strah tih čuvara. Ali ipak... Mislim si, pa možda njima baš i ne treba sve to što čuvaju. I odjedamputa ugledam kofer obasjan suncem. I kraj njega opasni čuvar blaga. 

KULMINACIJA RADNJE:
Nije mi bilo druge nego pristojno pitati: "Oprostite, što je s ovim koferom? Jel' Vam on treba?". 

A čuvar odgovara: "Ne treba mi kofer. Nosi ga!"

Ja se približim da ga malo bolje pogledam, kad se prema meni zatrči bijesna čuvarica blaga s obližnje hrpe, urlajući: "Ne diraj taj kofer. Meni treba kofer! To je moj kofer!"

"Dobro, dobro gospođo, oprostite. Nisam htjela..."

Čuvarica me pogleda, pogleda kofer, malo ga popipa, okrene lijevo - desno i kaže: "Ma ne treba mi.Uzmi ga! Nosi ga!"

"Stvarno Vam ne treba kofer? Smijem ga uzeti?"

"Ma nosi ga kad ti kažem!"

RASPLET:

Presretna krećem dalje. Tovarim kofer na bicikl ali sada hodam jer više ne mogu voziti držeći psa, kofer i kruh koji smo usput kupili u pekari. 

Kćer me gleda i pita: "A što si to sad opet pokupila? Dobro operi taj kofer prije nego staviš nešto u njega."

"Da, dobro kćeri, hoću, hoću..."

A što je koferu? Ma ima samo jednu malu ozljedu. Meni ona uopće ne smeta. Čvrst je, kopče mu rade, ima metalne uglove... Ma zar može biti ljepši?

Ali to nije kraj priče. Zar ste mislili da lijep i sunčan dan može samo tako završiti?

Pred kućom sam srela susjedu koja voli slične stvari kao i ja. Dogovorile smo se da večeras, pod okriljem mraka idemo zajedno prošetati pse.

ZAKLJUČAK:

Tko ne pita ostaje bez kofera.