Piñate - jedna za djevojčicu i jedna za dječaka

Za ovo ljeto mogu slobodno reći da su ga obilježile piñate. Ne prestajem ih izrađivati a svaka me posebno veseli jer niti jedna nije ista kao ona prethodna.

Upravo sam završila jednu prekrasnu piñaticu za moju malu susjedicu koja sutra putuje na more i nosi piñatu sa sobom. Za svoj četvrti rođendan, nakon kupanja i sunčanja, na red će doći i proslava.

Oprostite mi što sam neskromna i kažem sama za svoj rad da je prekrasan, ali... jako mi se sviđa i najrađe bih ovu piñatu zadržala. Ali opet... djetetu će biti veselje, pa neka joj bude. Za nju je rađena. Ja ću sebi napraviti novu.

A prošli tjedan smo trebali napraviti piñatu i za jednog velikog dječaka. Tko to mi? I kojeg velikog dječaka? Pa... djeca i ja smo tati napravili iznenađenje.

Za proslavu njegovog rođendana, kako je to i red u našoj kući, treba imati piñatu. (Hmmm... a zašto je ja onda nikad nemam? Možda zato što ne slavim rođendan! Morati ću to iduće godine promijeniti.)

I tako smo se primili posla. Oni su meni pomagali kaširati a ja njima nisam pomogla ukrašavati. Sve su sami napravili. I mislim da im je jako dobro uspjelo. I tata je bio zadovoljan. A i gosti, koji nisu očekivali ovakvu proslavu.