Nasmijano nebo

U euforiji prigodnog stvaralaštva s uskršnjom tematikom, nastala je ova kokica i njezina jajčeka. Koka je rađena u tehnici papier mache i nasađena je na dvije (DVIJE, 2, II, d-v-i-j-e...) noge. E to je bila znanost. Cijelu jednu večer, do duboko u noć sam se zafrkavala s kokošjim nožicama. I uspjela sam. Žaklina stoji! Dobro, čim netko prođe kraj nje ona se pokloni, ali... nećemo cjepidlačiti. Koka je dimenzija cca 30x30 cm. Jaja su napravljena od papir mache claya. Ovaj naziv u hrvatskome nema svoj prijevod a radi se od mljevenog novinskog papira, pomiješanog s ljepilom kako bi se dobila masa pogodna za modeliranje. Ovaj medij još isprobavam, a jaje je bilo idealan oblik za učenje i isprobavanje. Za ovih 10 jaja otišo je jedan i pol Zagreb News. Košarica je također napravljena od noviskog papira a nju sam predstavila u jednom od prethodnih postova. Nada se da vam se sviđa moja Žaklina i njezina jajčeka.

Jesam li ja ono nedavno izjavila kako se nemam namjeru baviti kutijama? Uuuuuuu, kako sam se zeznula. Znate li onu narodnu - "nikad ne reci nikad"? Moja Laura je pozvana na rođendan, dječji rođendan u igraonici, dupli... dvije prijateljice zajedno slave rođendan. Da, počela je sezona... Nemojte misliti da se bunim. Ne bunim se, i moji klinci će se priključiti sa svojim proslavama, ali kad krenu slavlja i zabave, najveći problem je smisliti što pokloniti slavljeniku a da se ne ponavljamo. Poklon sam smislila, skroman ali od srca. A ako je poklon skroman, hajmo ga barem raskošno upakirati. I tako se rodila ideja. Napraviti ću ukrasne kutije za poklone koje se kasnije mogu iskoristiti za nešto drugo. Jako sam si ponosna na ideju, jer su kutije 100% reciklirane. Za izradu ove dvije kutije bilo mi je potrebno: 1 posuda od svježeg sira s poklopcem, 1 posuda od čokoladnog namaza s poklopcem, 1 čaša od jogurta, 1 tuljac od WC papira, novinski papir, pik traka, brašno i voda, akrilne

Prozvana sam! I to tri puta. Hrandica ( Mädchen für alles ), Maja ( Kreativan nered ) i Sandra Z. ( ...tres chic! ) su poželjele da i ja napišem nešto o sebi. Pokušala sam izbjeći taj zadatak, ali imam osjećaj da se neću moći tako lako izvući, i eto... što se mora - teško je, al' se ipak mora. Pa krenimo: PL ES je moja velika ljubav. Jedan dugi i važan period svoga života bavila sam se plesom. Plesala sam i pjevala po cijele dane i noći i ples je bio način života. Plešući sam upoznala i ljubav svog života. I on je plesao. Onda su došle neke druge važne stvari i neka važna mala bića u naše živote. Ples je došao u drugi plan, pa u treći, pa... Više ne plešem, ako se ne računa ples po kući kad me nitko ne gleda. Još uvijek znam plesati i to razne plesove, od narodnih do standardnih i klasičnih. Sve osim... flamenka. Ali, to je ionako jedna od stvari na "must to do" listi što znači da ples i ja još imamo nešto za obaviti. EMOTIVNOST , i to pretjerana, je moja slaba točka.

Evo još jednog ogledala iz moje radionice koje je iznenadilo i mene samu. Zašto me iznenadilo? Ružičasto je, nježno, zamagljeno, tu su i nekakve ruže... ispalo je ful romantično. Nije baš u mome stilu, ali što mogu. Samo je tako htjelo a ja sam mu dozvolila da tako ispadne. Kod ovog ogledala sam prvi puta koristila print na salvete, i moram priznati, jako sam zadovoljna. Probala sam i uvjerila se da stvarno možeš isprintati željeni tekst ili sliku i upotrijebiti ga kao i svaki drugi decoupage materijal. Ne znam zašto, ali dok sam stvarala ovo ogledalo, u mislima mi je stalno bila ilustracija iz jedne knjige koju sam u djetinjstvu jako voljela ( još uvijek je imam), na kojoj se dobre vile svađaju oko toga koje će boje biti Ružičina haljina za njezin šesnaesti rođendan. Nisu se mogle dogovoriti hoće li biti ružičasta ili plava. Mislim da je haljina, na kraju, bila u obje boje, ali to ionako više nije bilo važno jer im je zla vještica pomrsila račune kada ih je sve uspavala na sto godina.

Bliži se doba šarenih jajčeka, pilića, zečića, ptičica i ostale šarene ekipe. Svo to šarenilo treba smjestiti u nekakve košarice pa mi je palo na pamet napraviti jednu. Iako imam već nekoliko uskršnjih košarica, ova je trebala biti posebna. Napravljena vlastitim rukama i, najvažnije, reciklirana. Materijal? Novinski papir, a što drugo? I malo brašna i vode. Znam, sigurno se pitate kakva su ovo jaja u košarici. E, to su posebna jaja, to su pačja jaja koja rukom oslikava moja Goga .

Papier mache - opet, opet i opet. Ove dvije plave ptičice, zapravo su dvije grude zgužvanog novinskog papira. Čarolija ili čudo? Ne znam ni sama. Znate li vi? Neću previše mudrovati. Ideju sam našla na Ultimate Paper Mache i odlučila probati (da ne kažem baš iskopirati). Cilj mi je bio, korak po korak, pratiti postupak i na taj način učiti i naučiti. Kako mi je ispalo, prosudite sami. Nisam baš superzadovoljna jer, iako su mi krila i repići lijepo ispali, jedna mi je ptica ispala čunjoglava a druga s prevelikom guzom. I što sad? A ništa. Morati ću ponovo. Jedva čekam.

... igra kolo veselo. Hop, hop, skočimo i zapjevajmo tra, la, la, la, la... Ne znam zašto, ali ovih dana mi je stalno u glavi pjesmica s kojom sam nastupala na završnoj priredbi u vrtiću, a bilo je to... To je sigurno zbog proljeća koje ponovo dolazi, po tko zna koji puta već ove godine. I dok se proljeće smišlja i razmišla hoće li više doći, ja sam započela s proljetnim dekoracijama. A i Uskrs nam je pred vratima. Večeras sam radila cvijet. Izrada je vrlo jednostavna, a rezultat efektan. Cvijet se izrađuje od Twistar trake (ukrasna papirnata traka u boji od zafrkanoga papira) koje se najčešće koriste u cvijetnim aranžanima ili za zamatanje poklona ili dekoriranje aranžmana. Odrežete oko 50cm crvene trake i odmotate je. 20cm trake u drugoj boji (po mogućnosti zelene koje ja nažalost nisam imala) također odmotate i ovijete oko žice. Vrh kraće trake omotane oko žice okomito zaljepite za kraj duže trake. Dužu traku počnite omatati oko "stabljike" tako da svako toliko tr

Što je potrebno vatrogascima da bi mogli što brže stići gasiti vatru? Kamion - naravno, vatrogasno odijelo i kaciga - naravno, šmrk pun vode - naravno... a vatrogasni stup po kojem se spuštaju? Pa naravno! I to! Sigurno se sad pitate što mi je? Što sam navalila s vatrogascima. Kolegica me zamolila da joj pomognem oko jednog skeča na školskoj priredbi. Skeč je s vatrogascima i treba urediti pozornicu i tu uskačem ja. Crveni autobus koji sam radila u veljači, poslužiti će kao vatrogasni kamion a sada vatrogasci imaju i stup. Stup sam radila u tehnici papier mache. Visok je oko 2m. Spojila sam tri dugačka kartonska tuljca na kojima su bili namotani ukrasni papiri i pričvrstila ih na četvrtasto izrezani karton. Kao uteg mi je poslužilo kamenje koje, nećete vjerovati, imam u kući jer moji klinci imaju neopisivu potrebu sakupljati kamenje i donositi ga u kuću. Stup sam posprejala srebrnim sprejom a podlogu prebojala sivom i bijelom akrilnom bojom. I to je to. Nadam se da će vatrogasci bit

Sinoć sam bila u nekom tužnom raspoloženju, a kad je tako najgore je sjediti i misliti. Bolje se uhvatiti nekog posla. Pranja? Peglanja? Neeeeeeee... u tim aktivnostima mi je mozak ionako na paši pa misli opet vodi tamo kamo ne treba. Pravac radionica? Daaaaaaaaaaa... Za neke velike projekte nisam imala volje ni snage, ali ogledalo, koje je već bilo započeto i čekalo je završni make-up i novu frizuru, je bilo odličan izbor. Čipka, decoupage, pozlata, pitoricco, papier-mache... sve je to bilo potrebno da mi skrene misli. Ogledalo je noćas bilo blo gotovo, a ispalo je u skladu s mojim raspoloženjem - zagasito, maglovito i neveselo, ali nikako loše. Baš suprotno.

Kad god škicam neke strane blogove, uvijek naletim na neki "Work in progress" pa sam si pomislila - Što ne bi i ja pratila svjetske trendove? I tako objavljujem svoj prvi Work in progress. Jesam li već rekla da isprobavam novu tehniku? E pa isprobavam je i dalje, a ako me pitate što će ovo biti... hm, ne znam ni sama al' mi se sviđa i osjećam. A to je ono što najviše volim kada radim - neizvjesnost jer nemam pojma što će na kraju ispasti od mog rada i osjećaj da radim nešto jaaaaaaaaaaako dobro.

Ovih dana, svu moju pažnju, preuzelo je isprobavanje meni nove tehnike, modeliranje papier-mashe smjesom. A da bi se moglo uopće modelirati, trebalo je smjesu i napraviti. Postupak je slijedeći: natrgati novinski papir i namočiti ga u vodu na par sati, nakon toga papir samljeti i doooooooobro iscjediti. U to umiješati prašak ljepila za tapete i promiješati - i to je to. E, da... kad bi bar bilo. Smjesa baš i nije dobro ispala. Negdje sam fulala. Pretpostavljam da nisam najbolje samljela smjesu što nije ni čudo jer sam se dobrano namučila koristeći svoj kuhijski mikser. (Btw. ima li netko onaj veliki starinjski blender koji mu nikada više u životu neće trebati? Bila bih sretna da ga udomim.) D obivenu smjesu sam ipak mogla upotrijebiti tako da upotrijebim kalup koji drži oblik dok se smjesa suši. I uspjela sam. Napravila sam svoj prvi predmet na ovaj način. Zadovoljna uspjehom, morala sam negdje smjestiti to srce. A gdje drugdje nego na kutiju?