Ručak!!! Molim vas postavite stol. Ne lupaj žlicama! Gdje su čaše? Zašto nije kruh na stolu? Daj već jednom rasporedi te tanjure! Jeste li oprali ruke? Sjednite! Lijepo sjednite za stol! Ne naguravajte se! Makni ruke sa stola! Pazi, proliti ćeš sve po sebi! Nagni se nad tanjur! Nemoj mrviti! Zašto opet vičete? Jel može malo tiše? Tko je sada koga gurnuo? Dosta naguravanja. Jel salata na stolu? Ne otimajte se za vilicu, svatko ima svoju! Što vam je sada?...
Tako je to i danas zvučalo... A ona sam pogledala i vidjela što je bio razlog smijuljenju, došaptavanju i gurkanju. Nasmijala sam se i - pridružila. Što mi je drugo preostalo? A poslije ručka sam još dugo ramišljala, u kojem sam ja to trenutku prestala biti dijete i postala ona dosadna mama koja stalno prigovara i opominje...
Primjedbe