28 srpnja 2010

Moja prva reklama

Pin It
Da, da... ovo je moja prva reklama. Naša legendarna Tea, odlučila je upriličiti mjesec reklama na svome Hobbychic blogu, te napraviti i objaviti reklame za nas nekoliko hrabrih cura. Evo, i ja sam se prijavila a ovo je reklama za moje piñate. Što je to pinata i kako se igra možete saznati na mome blogu u jednom od ranijih postova. A kako bih vas već sada zainteresirala za njih, pogledajte neke fotkice. Svaka piñata je rađena po želji naručitelja, što znači - svatko je imao svoju ideju za izgled piñate. Možda i vi imate neku ludu ideju?

25 srpnja 2010

Njegovo veličanstvo karton - grande finale

Pin It
Ooooooo, da... gotov je, ormarić s dvije ladice, moj prvijenac. Neću previše pisati jer znam da ste znatiželjni i da što prije želite vidjeti kako izgleda u konačnici. No, ipak - evo nekih osnovnih stvari: oslikavala sam ga akrilnom bojom, radila sam pittorico preko shablona koje sam sama izrezala u tri veličine različitih zvijezda, te tankim kistom iscrtavala linije. Na samom kraju sam kistom umočenim u crveni pigment, špricala po oslikanom ormariću. Ručkice su jedina stvar koju sam kupila. Kupila sam ih u Baumaxu, obične, drvene, jeftine. I njih sam premazala crvenim pigmentom jer sam željela da ostanu intenzivne crvene boje. I... to je to. Još slijedi lakiranje i montiranje ručkica koje sam za potrebe fotografiranja samo prislonila na ladice. Nadam se da vam se sviđa. I još jedno pitanje za vas: da li vam je poznat motiv kojim sam oslikavala ormarić? Odakle mi inspiracija?
A sada, pogledi sa svih mogućih strana...
Ormarić je sada vlasništvo moga sinka. Mislim da će služiti, u novouređenoj sobi, za papire, olovke i bojice. A što mislite o ovome ormariću, kojeg sam fotogafirala u jednom dućanu. Baš mi je zapeo za oko... Bi li se takav ormar-polica svidjela jednoj djevojčici za njenu sobu? Moja kćer je rekla da bi, pa... uskoro će jesen!

24 srpnja 2010

Njegovo veličanstvo karton - četvrti dio

Pin It
Ormarić od kartona je poprimio svoj konačni oblik. Stabilan je, čvrst i spreman za daljnju obradu - moj najdraži dio, trackanje i mackanje. Prije nego krenem na kaširanje ili papier-mache tehniku, polijepila sam rubove ladica pik trakom, čisto radi sigurnosti, da ispadnu lijepi i ravni. Za kaširanje ovaj puta nisam koristila svoju omiljenu smjesu brašna i vode.
Ovaj puta sam se odlučila za pravo ljepilo iz razloga što je ormarić predviđen za malo dulju upotrebu od mojih pi

ñ

ata čija je sudbina da budu razbijene u vrlo kratkom periodu.
Dakle, za ormarić sam pomiješala razrijeđeno ljepilo za drvo i ljepilo za tapete. Ostatak priče o kaširanju je isti. Novinski papir natrgan na komadiće i trake umače se u ljepilo i nanosi na objekt, razmazujući ljepilo prstima od sredine prema van čime se istiskuje višak zraka i oblikuje predmet. Važno je znati da se novinski papir ne smije zaista umočiti u ljepilo jer onda upije previše ljepila, već ga se lagano provede površinom ljepila i prstima se odstrani višak.
E sad, ako me pitate koliko mi je vremena trebalo da ga cijeloga iskaširam, neću vam znati dati točan odgovor jer sam paralelno s kaširanjem ormarića kuhala ručak, igrala se s djecom i izvela asistenticu nekoliko puta van. Taj dan sam bila prava multipraktik žena. Ali, mogu procijeniti da mi je trebalo oko - 3 sata. Ionako je u izradi ovog ormarića sve u periodima od 3 sata. No, iako sam bila jako vrijedna, napravila sam jednu kardinalnu grešku. Pri kraju posla, vidjela sam da će mi ponestati ljepila, i umjesto da sam zamiješala još malo smjese, ja sam je razrijedila uvjeravajući samu sebe se da će sve biti u redu (kao i sa tupim skalpelom s početka priče).
I, naravno da nije bilo sve u redu. Što se dogodilo? Kada sam počela nanositi temeljnu boju, novinski papir se počeo odljepljivati. Nije mi preostalo ništa drugo nego oguliti loše zalijepljeni sloj i popraviti štetu. Ovaj puta sam upotrijebila radikalnu metodu. Novinski papir sam ljepila čistim, nerazrijeđenim Drvofiksom, pa neka se sada proba odlijepiti, ako se usudi.
Nakon uspješno rješenog problema, nastavila sam s nanošenjem bijele temeljne boje, točnije akrilnog laka za drvo i metal. Podlogu sam nanijela u dva sloja i to sam radila dva dana, sveukupno... oko 3 sata.
Ormariću sada slijedi još samo oslikavanje, lakiranje i montiranje ručkica na ladice. A prije oslikavanja skiciramo. Sada već imam malo više asistenata u akciji, što je i u redu. Pa ipak je ovo ormarić namijenjen dječjoj sobi. Budući da sav material koji mi je potreban u ovome projektu, nabavljam metodom improvizacije, tako sam pristupila i nabavci olovaka za skiciranje. Naravno, kada mi treba, niti jedne nema u kući, pa sam posegnula u Laurinu pernicu. A kad tamo... mikro olovčice, baš kao i ona mikro libela s početka priče. Nije mi preostalo ništa drugo, nego se opet poslužiti mikro alatom. (Btw. Zna li netko zašto to djeca rade? Zašto olovke toliko šilje dok im i dušu ne našilje? A sjećam se, i ja sam to radila.)
Sada ćete nam dati nekoliko dana da oslikamo ormarić. Kakav će na kraju ispasti, još ni ja točno ne znam. Jako sam znatiželjna. Čim bude gotov, pokazati ću vam ga.
Od materijala sam u ovoj fazi koristila novinski papir, ljepilo za drvo, ljepilo za tapete, zdjelu i vodu, bijelu akrilnu boju za drvo i metal, kist i mikro olovku.
E, da... skoro zaboravih. Za sve one nevjerne Tome i sumnjičavce, testirala sam čvrstoću ormarića i dozvolila jednom šestogodišnjaku da stane na njega. S ponosom izjavljujem - i ormarić i Luka su čitavi.

21 srpnja 2010

Njegovo veličanstvo karton - treći dio

Pin It
Ormarić s polijepljenim vanjskim stranicama je čvrst i uspravan. Stabilno stoji. Moj slijedeći korak je uređivanje unutrašnjih dijelova. Za to će mi biti potreban pištolj s vrućim ljepilom.
Nakon što sam iskrojila plohe unutarnjih površina, i to mjereći i isprobavajući po nekoliko puta jer, iako sam nekoliko puta mjerila metrom, svaka ploha ima neke svoje neravnine i sitna izbočenja koja treba uskladiti kako bi karton lijepo sjeo na svoje mjesto.
I sada slijedi... pazi prste! - pištoljem s vrućim ljepilom prijeći svaku unutarnju "prečku" i brzo prisloniti kartonsku plohu. Važna je brzina izvođenja ove operacije jer se ljepilo brzo hladi. Ovdje mi je najveći problem bio dohvatiti dublje dijelove kao i brzo sušenje ljepila baš u tim dijelovima što nisam mogla kasnije popraviti zbog nedostupnosti. Ovo ću morati u narednom projektu malo mudrije izvesti.
Naravno da se dogodilo da je na nekim dijelovima ljepilo slabo primilo ili se već ohladilo do trenutka namještanja unutarnje plohe, stoga je tu trebalo malo "pojačati". Sve je bilo OK na vanjskim i pristupačnim dijelovima, ali u dubinu nisam mogla pa je unutarnja kartonska ploha ostala "u zraku".
Nakon što sam sve unutarnje plohe iskrojila, namjestila i polijepila, vanjske rubove sam dodatno učvrstila čarobnom pik trakom.
Najopsežniji dio posla je završen. Ali nisam zadovoljna. Pojavili su mi se otvori na unutarnjim rubovima koje nisam znala kako sanirati. Nemojte misliti da sam danas nešto pametnija u vezi toga. Pokušala sam pik trakom ali nije išlo. Pokušala sam i punjenjem unutrašnjosti zgužvanim novinskim papirom ali to je više sličilo punjenju rupe bez dna... U ovom trenutku ne znam riješenje. Slutim da bi riješenje moglo biti u postavljanju "prečke" na sam rub unutarnje konstrukcije koja bi onda cijelu stvar držala na rubu. To ću morati isprobati na slijedećem projektu, a do tada - molim pomoć sručnjakinja -
LENKA - molim pomoć i savjet!
ISA - S'il vous plaît aide et des conseils
No, pustimo sada probleme i nedoumice. Baza ormarića je gotova i to izgleda ovako. Nije loše, zar ne?
Slijedi izrada ladica. Postupak je vrlo sličan dosadašnjem. Prvo što sam napravila je bila izrada "fronti" ladica. (Uh, kako ovo zvuči, kao da radim u stolarskoj radonici). Sjećate se onih izrezanih dijelova sa početka priče? E, sada nam trebaju. Izrezala sam dva puta po dva otvora i dobila četiri plohe što je odlično jer ću upotrijebiti sve četiri i tako dobiti malo deblje i čvršće fronte koje će, nadam se, bolje podnijeti montiranje ručkica. Lijepila sam međusobno, vrućim ljepilom, plohe 1 i 3 te 2 i 4, plohe koje su međusobno identične i poklapaju se.
Budući da sam se u početku uporno koristila tupim skalpelom, rubovi mi nisu bili lijepo izrezani, pa sam ih sada malo uredila, što je dobro jer je bilo potrebno malo prilagoditi dimenzije "fronti" i dobivenih otvora nakon lijepljenja baze ormarića. Dobiveni "sendvič" sada spojenih fronti sam obrezala i namjestila tako da lijepo sjednu na svoje mjesto.
Krojenje ostali dijelova ladica je istovjetno kao i krojenju unutrašnjih dijelova baze - izmjeriti, namjestiti, prilagoditi...
I ponovo se sve lijepi vrućim ljepilom. Ovdje je posebno bitno paziti na prste jer su prsti izloženiji ljepilu nego u prijašnjoj fazi.
Konstruiranje ormarića je u cijelosti gotovo.
I opet mi je bilo potrebno 3 sata (znate li da je tri moj sretan broj?) Od alata sam koristila naoštreni skalpel, pištolj s vrućim ljepilom, pik traku i flomaster. ormariću dalje slijedi kaširanje i bojenje. O tome u narednom postu.

19 srpnja 2010

Njegovo veličanstvo karton - drugi dio

Pin It
Nakon što sam naoštrila skalpel i provizorno spojila sve dijelove konstrukcije, trebalo je pristupiti učvršćivanju. Vrlo je važno, prije samog lijepljenja, cijelu konstrukciju "uglaviti" tj. spriječiti njihanje i klimanje. Dakle, sa svih strana, uključujući i gornju stranu, potrebno je postaviti potpornje koje sam improvizirala slažući kupove knjiga.
U ovoj fazi sam, moram priznati, jako puno improvizirala, budući da mi je sav alat dobro pospremljen u garaži koju ne mogu otvoriti jer je na ulazu - miješalica i hrpa pijeska. Jedino do čega sa mogla doći jesu knjige i igračke. Dakle, postavlila sam potpornje, i sada je svaku "prečku" trebalo učvrstiti pik trakom (soboslikarskom trakom, papirnatom ljepljivom trakom... ne znam kako se još može nazvati).
Za ovo je bilo potrebno dosta strpljenja jer svaki, ali baš svaki, spoj treba polijepiti, a i pokoju "prečku" treba još malo obrezati, produbiti utor, malo bolje namjestiti... Kako sam napredovala s lijepljenjem, tako sam primjećivala da je ormarić sve stabilniji.
Povremeno sam trebala provjeriti i je li ormarić potpuno ravan - libelom. Hm... gdje li mi je ta sprava? U garaži! Ali moj sinko, pravi mali majstor, u svome majstorskom priboru, sigurno ima nešto što će poslužiti. Naravno! Iako je libela mikro dimenzija, itekako je poslužila svrsi. Dakle, kod učvršćivanja ormarića, sada su još moguće korekcije jer ako ga napravimo nagnutoga ili ukošenoga - gotovo je. Nema više mogućnosti za popravak.
Nakon učvršćivanja unutarnjih ćelija, potrebno je iskrojiti i polijepiti pik trakom vanjske strane. E, ovdje sam se malo isprepadala, jer kako sam zalijepila jednu stranicu, ormarić se malo nagnuo. No, čim sam stavila suprotnu stranicu, ravnoteža je bila uspostavljena i ormarić je ponovo stajao ravno. Dakle, ormarić je sada dobio lijevu, desnu, stražnju, gornju i donju vanjsku stranicu.
I za ovu fazu izrade ormarića, bilo mi je potrebno 3 sata vremena. Od alata sam koristila libelu mikro dimenzija, knjige kao potpornje, pik traku i naoštreni skalpel. A što je radila asistentica? Pogledajte sami.
Sutra ću vam pokazati naredna tri sata rada - izradu unutrašnjosti ormarića i izradu ladica.

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails