Snježne grančice

Zima je. A gdje je snijeg? Pa neće valjda još jedna zima proći bez pahuljica, grudanja i sanjkanja...

I dok nam glavama lete ovakva razmišljanja, dosjetili smo se...

Šećući jučer šumom, točnije, penjući se na Sljeme, moja Laura, sakupljačica svega i svačega počela mi je donositi zgodne grančice. Jednu, pa još jednu... i uskoro sam ih imala cijeli buket u ruci. Iako mi baš i nije bilo lako nositi ih u ruci na vrh brda (jedva sam i samu sebe nosila) i znajući da ih moram i sanjeti sa brda, ipak nisam odustala. Kada smo došli kući, posprejala sam ih umjetnim snijegom i stavila u vazu. Pa kad već snijega nema vani, neka bar bude u vazi.

Vijenac za vrata od bršljana

Naravno da sam od viška bršljana isplela i vijenac za vrata. Zar ste sumnjali? Sada još samo moram smisliti kako da ga priljepim ili objesim na vrata jer sve što pokušam loše završi. Ili padne ili ostane grozna fleka koja se ne da skinuti do slijedećeg Božića. U ovakvim situacijama rado se sjetim dobrih, starih, drvenih vrata koja su na sebi imala trajnu rupicu za čavlić...

Adventski vijenac od bršljana

Bliži se advent, uskoro treba zapaliti i prvu svijećicu na vijencu a ja još nemam ideju što ću učiniti po tom pitanju. No, nedjeljna šetnja šumom riješila je sve moje probleme oko adventskog vijenca.

Bršljan, ta divna biljka koja, iako je nametnik, osvaja svojom ljepotom. Prekrasni tamno zeleni listovi i dugačka savitljiva stabljika koju je savršeno lako isplesti u vijenac bili su dovojan razlog da bez razmišljanja odlučim napraviti adventski vijenac od njega.

Šećući šumom, nabrala sam dosta bršljana. Trudila sam se ostaviti mu što duže stabljike kako bi ga kasnije lakše isplela. Došavši kući ostavila sam ga preko noći na balkonu. Iako sam se brinula da će uvenuti preko noći to se nije dogodilo, pa sam ga za nagradu ostavila još jednu noć na balkonu. No, jućer sam mu se smilovala i primila se posla.

Očistila sam stabljike od suhih i potrganih listića, komadića zemlje i korijenčića te isplela vijenac. Listove sam zatim premazala famoznim Mod Pogeom s obje strane. To je u ovom slučaju bilo moguće učiniti istovremeno jer listovi nisu polegnuti. Ostavila sam vijenac preko noći da se osuši. Slijedeći dan sam malo posložila smjer listova i obmotala vijenac flaksom kako bi se listovi bolje učvrstili. Važno je paziti da se flaksom ne prelazi preko listova, već da se njime lagano formira položaj listova, koliko je to moguće. Za kraj je još ostalo samo učvrstiti sviječice na vijenac. Vijenac nisam dodatno ukrašavala jer volim jednostavnost, a i zato što nisam željela dodavati umjetne ukrase s obzirom da je veći dio vijenca napravljen od prirodnog materijala.

Anin prsten

Danas me Ana, jedna mlada i kreativna djevojka s kojom se družim svaki dan na poslu, ponovo oduševila. Napravila je novi prsten. Ana voli šareno, veselo i veliko. Sve njene kreacije su, istina, malo predimenzionirane, ali njoj tako dobro stoje. I, zapravo, jaaaako dobro izgledaju. Ana prstenje izrađuje od fimo mase. Ovaj prsten je izradila tako da je napravila okruglu plohu od crnog fima. Na pečeni fimo zaljepila je s jedne strane ring za prsten a na drugu stranu crni karton. Na karton je zatim, vrućim ljepilom poljepila ove šarene oblutke. I opet nas, iznova, oduševila.

Pismo Djedu Mrazu

Dragi Djede... Jeste li zaboravili onaj osjećaj iz djetinjstva kada ste mu pisali puni vjere i prepuni želja za koje niti jedan list papira nije bio dovoljan. Pismo Djedu Mrazu... ah! Moguće je!!! Ako ne znate njegovu adresu, evo je:

SANTA CLAUS

SANTA VILLAGE

ARCTIC CIRCLE

FINLAND

Djedici možete pisati. To nije tako samo u filmovima. Znam, sada ćete reći: "Ma, da, tko zna gdje ta pisma završe. Sigurno negdje u smeću." No ja vam sa sigurnošću mogu reći da nije tako. Djedica i njegovi patuljci sva pisma dobiju, pročitaju i na njih odgovore... da, dobro ste pročitali - odgovore na vaše pismo!!! (samo ako ne zaboravite napisati svoju adresu na poleđini koverte). Ova pisma na slici snimljena su u Djedičinoj pošti, u pretincu na kojem piše Kroatia. Sva pisma su otvorena i pročitana, ali ih je maaalooo!!! Ljudi, pišite mu!

Prije par godina, s obitelji sam imala priliku posjetiti Djedicu, u dalekoj i hladnoj Finskoj, u gradu Rovaniemiu. I uvjerili smo se - on postoji, zaista postoji. No, nikad nismo ni sumnjali. Zar je to uopće upitno?

Dakle, napišite mu ili nacrtajte pismo, podijelite s njim i koju lijepu riječ o tome koliko ste dobri bili ove godine, nabrojite svoje želje... ma napišite mu bilo što. Djedica će vam odgovoriti na pismo. Istina je! Mi se, već nekoliko godina, s njim dopisujemo. Pišite mu i crtajte na bilo kojem jeziku, on i patuljci sve razumiju. A u proljeće, kada Djedica odmori od božićnih obaveza i gužve i povrati snagu, odgovoriti će vam i poslati pismo na vašu adresu. Doduše, na engleskom, ali nema veze... Oduševljenje i iznenađenje je zagarantirano.

Advent je pred vratima

Ljudi moji, jeste li svjesni da samo što nije započeo advent? I baš je pravo vrijeme za početak izrade adventskih kalendara. Zar ne? Ja sam svoj već započela, ali mi treba malo više vremena da ga završim, pa dok čekate da vidite moj uradak, evo dva jako zgodna i jednostavna adventska kalendara koje sam našla na My Girlfriends Corner. Napravljeni su na, nećete vjerovati, kalupu za pečenje muffina. Pa zašto ne?

Šiš-miš pinata

Nakon dugo vremena, iz mojeg zimskog ateljea, izašla je jedna nova pinata. Radi se o jednom simpatičnom šiš-mišu koji visi, a kako bi drugačije, naglavačke. Pinata je izrađena tehnikom papier-machea ili kaširanjem. Kada je pinata bila gotova i osušena, pričvrstila sam joj krila izrezana iz tvrđeg kartona i okrenula naglavačke. Još je samo preostalo ispuniti je bombonima, objesiti i dobro se zabaviti.

Ako ste do sada propustili pročitati što je to pinata i kako se igra ova igra, to možete pročitati u mojim ranijim postovima:

Znate li što je to pinata?

Pinata - izrada

Ako i vi imate želju da vam napravim pinatu, vrlo rado ću to učiniti za vas :-)

Leptirićev sat

Leptiri crveni, žuti, plavi... veliki ili mali, šareni ili jednobojni, kakvi god da jesu uvijek nam donesu veselje i privuku našu pažnju. I na moj novi sat su sletjela dva leptira. Drveni tanjur premazan bijelim akrilnim lakom, žuti rižin papir i na njemu decoupage leptirića, drvene brojke obojane u crveno i satni mehanizam... Sat otkucava, vrijeme neminovno prolazi a leptirići nas podsjećaju da ipak malo zastanemo i osvrnemo se oko sebe ne bi li primjetili ljepotu koja nas okružuje...

Šarene tacne

Kava ili čaj, to svi znamo, nisu samo - kava ili čaj. Kada vas prijateljica pozove na kavu to znači da vas zove na druženje, brbljanje, zabavu... Kada vam dragi ponudi čaj to znači da brine za vas, to znači nježnost, ljubav... A ako je ta čudotvorna topla i mirisna tekućina poslužena u lijepim šalicama i na lijepim i veselim tacnicama, onda je zadovoljstvo još veće. Moram se pohvaliti da sam ovih dana bila marljiva a kao rezultat mojeg rada su ove slatke tacnice. Uzimam si za pravo da ih sama ishvalim jer sam prezadovoljna kako su mi ispale i kako izgledaju. Postupak izrade je bio vrlo jednstavan. Na Hreliću sam kupila jednu ukrasnu dasku s nekim glupim natpisom i dva okvira za slike bez stakla. Oprala sam ih, prebojala bijelom akrilnom bojom u dva premaza, napravila decoupage i pričvrstila ručkice.

Nadam se da se i vama sviđaju. Ja sam oduševljena.

Jesenski vjenčić

Jesen, lijepo i bogato doba godine koje nas časti prekrasnim mirisima i okusima, prekrasnim plodovima, bojama... da, prekrasnim bojama koje se najčešće zadržavaju na prekrasnom jesenskom lišću, lišću koje tako brzo uvene i osuši se...

Prošli tjedan sam malo surfala po netu i naišla na jedan interesantni post. Zaprvo, pažnju mi je privukla slika prekrasnog jesenskog vijenca. Toliko mi se svidio da sam i ja poželjela napraviti jesenski vjenčić. Dobro sam proučila tehniku izrade i zapela - Mod Podge... što li je to? Ali, tu je Tea, uvijek spremna i voljna odgovoriti na sva moguća i nemoguća pitanja. Od nje sam dobila objašnjenje, čak i informaciju gdje se kod nas može kupiti spomenuto ljepilo. Odmah sam otišla u nabavku ljepila i berbu lišća te se bacila na posao. A Tea mi je za domaću zadaću dala zadatak da napravim tutorial, pa evo ga:

----------------------------------------------------------------------------------

Za izradu vjenčića potrebno vam je dosta listova raznih boja i veličina. Kada ih iz jesenske šetnje donesete kući, obrišite ih i i stavite, jedan po jedan, u novine kako bi ih isprešali. Pritisnite nečim teškim. Prešanje ne treba biti dugo, svega par sati ili preko noći. Cilj je da se listovi izravnaju. Nakon toga, potrebno ih je izvaditi i rasporediti po podlozi. Listove mažete Mod Podgom, od sredine prema van kako vam se ne bi izgužvali ili potrgali. Potrebno ih je premazati sa svake strane po dva puta. Nakon svakog mazanja, pričekajte da se list osuši a za to je potrebno oko sat vremena. Efekt Mod Podga je iznenađujući. Listovi su čvrsti, ne venu, ne suše se, ne mjenjaju boju (bar za sada) i dobijajaju prekrasan sjaj. Sigurno vas sad zanima kakvo je to čudo od ljepila. Pa... to je zapravo decoupage ljepilo ali dosta gušće i čvršće od uobičajenoga. Njime sam ove listove, zapravo, konzervirala.

Kada ste na ovaj način pripremil listove, slijedi izrada vjenčića. Ja sam uzela već gotovi slamnati vijenac koji mi je poslužio kao baza. Na njega sam slagala listove tako da sam flaksom vezala tri po tri lista i zatim ih privezala za vijenac, i tako u krug uvijek u istom smjeru. Kada sam zatvorila krug, ponovo sam sve obmotala flaksom i dodatno učvrstila listove pazeći da ne pokvarim formu vijenca. I to je to. Rezultat je ovaj interesantni i lijepi vijenac koji, sigurna sam, neće uskoro propasti i osušiti se iako je napravljen od jesenskog lišća. Moj je slijedeći korak proučiti što se još može napraviti s ovim famoznim decoupage ljepilom koje me oduševilo.

I za kraj: Tea, hvala ti na savjetima i spremnosti da uvijek pomogneš :-)

Leptirići šarenčići

Neki dan sam na Teinom blogu vidjela post o limenim leptirićima i odonda ne prestajem misliti na njih. Strašno su mi se svidjeli. No, mučilo me pitanje - gdje nabaviti lim. Znam, znam - odeš u dućan gdje se prodaju limovi i kupiš... Eeeee, to bi bilo vrlo jednostavno i elegantno da ja nisam jedna od onih kojoj je najdraže kada se nešto reciklira i koja je jako zadovoljna kada stvori nešto novo od "smeća".

I tako sam jutros, otvorivši novu limenku kave, doživjela prosvijetljenje. Zaštitni poklopac od kave je - limenko, baš kakav meni treba. Nitko sretniji od mene! A tih pokopaca - skoro puna ladica. Konačno mi je sinulo zašto sam ih do sada sakupljala.

Limeni poklopac premažete ljepilom za dekupage, nalijepite leptira iz salvete koji čak ne mora biti precizno izrezan, obrežete pažljivo rubove i to je to. Savijete mu krila u položaj koji vam odgovara i stavite ga na neko lijepo mjesto. Meni se kod ovih leprira posebno sviđa njohov sjaj koji je rezultat decoupaga na metalnoj podlozi.

A ako želite izrezati limenog leptira, bez boje, poklopac kave će i u tom slučaju savršeno poslužiti.

Veseli luster

Ovo je moj luster ukrašen za prošlogodišnji Božić. Uređivali smo kuću, sve je bilo razmeteno a taman je bilo pravo vrijeme za prve božićne ukrase - početak prosinca. Bila sam na sto muka kamo staviti adventski vijenac kad mi se pogled podigao prema stropu. Ugledala sam luster koji me ionako nije baš impresionirao svojim izgledom i pomislila kako je upravo to pravo mjesto za adventski vijenac. Zašto ne bi bio pod stropom?

Omotala sam ga božićnom girlandom, dodala crvene zvijezdice i četiri žarulje zamijenila s četiri svijeće. Naravno, nisam ih palila zbog blizine stropa, ali efekt je bio potpun.

Ako i vi imate sličan luster, slobodno se poigrajte. Ukrasite ga cvijećem, biserima, perlicama, kristalićima... Budite maštoviti. A budući da je Božić pred nama, možda vam i moja ideja bude od koristi.