Luda kokoš

Kad kažem luda kokoš, ne mislim da je poblesavila već da je totalno luda koliko je jednostavna za napraviti. Sve vam je jasno kada pogledate sliku. Iscrtate obrise dječjih ručica, jedno malo stopalo, dodate ptici nogice, kljun i krijestu, nacrtate okice - i to je to. Radite sami ili s djecom. Brzo je, jednostavno a nadasve efektno. Probajte!

Shabby stoljnjak

Nedavno sam na Hreliću kupila ovaj prekrasni stoljnjak. Iako je imao oštećenje, nisam ga mogla ostaviti.

Oštećenje je bilo dosta vidljivo pa sam ga morala nekako prikriti. Uzela sam jedan stari heklani tabletić, razdvojila njegove kružiće i njih četiri našila pravilno raspoređene po kutovima stoljnjaka, pazeći da jedan od njih prekrije oštećenje. Iako mi je žao truda koji je netko nekada uložio u izradu tabletića, mislila sam da će nećiji rad ovako ipak biti izloženiji pogledima nego da stoji godinama u ormaru i čeka možda neka buduća vremena.

Popravljeni stoljnjak sada mogu ponosno staviti na stol i diviti mu se.

Color-a-Room

Već nekoliko mjeseci tragam po netu tražeći nekakav free programčić u kojem bi mogla posložiti boje zidova, namještaja, zavjesa i slično ne bi li si lakše dočarala kako će to u stvarnosti izgledati. Najviše me mučio izbor boje zidova jer je svatko od ukućana imao neku svoju ludu ideju, a ja sam sve te njihove ideje trebala uvažiti i uskladiti. No, iako sam se silno trudila, rezultati pretrage su bili poražavajući. Nisam našla ništa. Ali kako to i obično biva, dok se silno trudiš i fokusiraš - rezultati su slabi. Odustala sam i prebacila se na zamišljanje situacije i slaganje boja u glavi te opisivanje slika ukućanima, na što su me oni čudno gledali i pitali se odakle mi samo takve ideje. Sve dok jučer, sasvim slučajno, tragajući za nečim skroz desetim, nisam naišla na ovu stranicu. Jednostavno je. Morate se logirati (pitaju vas samo za ime i mail adresu) i to je to. Uđete u aplikaciju, izaberete jednu od ponuđenih fotografija prostorija koja vam najviše odgovara i igrate se bojama. Stranica nudi još puno drugih mogućnosti kao npr. slaganje namještaja po sobi, ali to ćete ionako sami otkriti. Uživajte i javite mi znate li i Vi za još neku sličnu stranicu.

Ukrasna kantica

Kantica za polijevanje od pocinčanog lima, neugledna, siva, flekava od nekakve stare farbe... takva je bila dok je nisam ugledala i spasila iz smeća. Prebojala sam je bijelim akrilnim lakom i dekupažirala. Danas je prekrasna, osvježena i u društvu cvijeća...

Žuti sat

Ovo je moj zidni sat.

Nekada je to bio kičasti drveni-suvenir-tanjur s motivom Budimpešte, Praga ili Beča (više se niti ne sjećam). Kupila sam ga na Hreliću za sitne novce, prebojala bijelim akrilnim lakom, probušila rupu u sredini, dekupažirala i montirala satni mehanizam.

I to je to. Vrlo jednostavno i brzo a jako efektno.

Sunce

Proljetos me uhvatila manija izrada sunaca. Fascinirali se me njegov oblik, njegova simbolika, djelovanje... Tako je nastalo i ovo veliko sunce - dekoracija stubišta moje kuće koje susrećem svaki puta kada se uspinjem ili silazim stepenicama i koje me posebno razveseli i razvedri kada ga pogledam. Sunce je napravljeno u tehnici papier-mache.

Prvo sam iz kartona izrezala središnji, kružni dio i to tako da sam na dva velika kartona A1 formata, naopako položila okrugli stol i iscrtala kružnicu. Željela sam načiniti veliko sunce, a dimenzija stola mi je baš odgovarala (cca 120 cm). Izrezane krugove sam uz rub spojila "klamericom" a unutrašnjost ispunila izgužvanim novinskim papirom. Kako bi konstrukcija bila čvršća, lagano sam, u jednom sloju, iskaširala dobiveni oblik. Opseg kružnice sam podijelila sa sedam (željela sam da moje sunce ima 7 krakova) i tako izračunala širinu i visinu trokuta koji su mi potrebni za krakove. Trokute sam opet izrezivala u duplom sloju kartona, spojila ih "selotejpom", ispunila ponovo izgužvanim papirom i pričvrstila za središnji dio. U ovoj fazi izrade, cijela stvar je još uvijek dosta klimava i nestabilna, jer "klamanje" i "selotejp" služe samo kao privremeni učvršćivaći. Sada kada je konstrukcija složena, slijedi kaširanje cijelog modela. Istrgani komadi novinskog papira umočeni u smjesu vode i brašna, lijepe se preko kartona u nekoliko slojeva koji, nakon što se osuše, postaju tvrdi i čvrsti. Budući da boja s novinskog papira s vremenom izlazi i probija kroz nanesenu boju, potrebno je bojati u nekoliko slojeva, s tima da ja uvijek kao prvi sloj stavljam bijelu podlogu. Na bijelu podlogu nanijela sam žutu akrilnu boju, a crvenim pigmentom sam u maloj čašici stvorila i narančastu koja mi je poslužila za iscrtavanje središnjeg dijela sunca.

Sunce sam postavila na žarko narančasti zid i time dobila nevjerojatno topli efekt na bijelom i hladnom stubištu.

Piňata - izrada

Za pripremu piňate potrebno je odvojiti malo vremena, nekoliko dana prije same zabave. Tehnika kojom se izrađuje piňata je papier-mache ili kaširanje. U izradi piňate može sudjelovati cijela obitelj, što joj daje posebnu draž i vrijednost. S klincima pljackate i mljackate dok izrađujete kalup, a tatina pomoć je dobrodošla kada piňatu treba učvrstiti i pripremiti za igru. Što vam je potrebno? · malo vremena · lopta ili napuhani balon · brašno, voda · novinski papir · karton, šareni papiri, mašne, trake

· uže · slatkiši

Postupak: · Napravite ljepilo od brašna i vode na sljedeći način: u lonac ulijte 1l vode i stavite da zakuha. U plastičnu posudu stavite ¼ šalice brašna i u nju ulijte 1 šalicu hladne vode. Miješajte dok ne nestanu sve grudice. Dobivenu smjesu ulijte u vruću vodu, promiješajte i pustite da se ohladi. · Na napuhani balon ili loptu (ovisi koje veličine želite piňatu) počnite lijepiti natrgane komade novinskog papira tako da papir prvo umočite u ljepilo, lagano odstranite višak ljepila i zatim prislonite na balon ili loptu. Ljepilo možete nanositi i debelim kistom ili četkom na papir ako vam je tako lakše. Potrebno je prekriti cijelu površinu i to u nekoliko slojeva kako bi piňata bila što čvršća. Predlažem da se to radi u nekoliko navrata, za što će vam biti potrebno nekoliko dana. Kada se jedan sloj osuši, stavite još jedan i tako sve dok ne postignete željenu tvrdoću - a piňata treba biti tvrda. Prilikom izrade kalupa na vrhu je potrebno ostaviti otvor koji će vam kasnije služiti za punjenje piňate slatkim sadržajem. · Kada ste završili s izradom kalupa, lagano ga odvojite od lopte ili probušite balon i izvucite ostatke balona kroz otvor. o Ako radite kalup na balonu, piňata je manja, ali ju je lakše napraviti jer cijelo vrijeme imate čvrstu podlogu. Balon vadite kada ste gotovi s kalupom. o Ako radite na lopti (npr. na manjoj lopti za pilates), piňata je veća, ali izrađujete dvije zasebne polovice kugle koje skidate s kalupa kada se stvrdnu i spajate ih međusobno, bez potpore lopte, što znači da kaširani materijal mora biti dosta čvrst kako se ne bi izvitoperio.

· Kada je kalup dovoljno čvrst i suh, na njega pričvrstite dodatne oblike, ovisno o tome kakvu piňatu želite dobiti. Za dodavanje oblika mogu vam poslužiti rolice potrošenog wc papira, kartonski tuljci, kutija od Zdenka sira... što god vam odgovara veličinom i oblikom. Pričvršćujete ih selotejpom ili klamericom ili čak iglom i koncem. O vašoj mašti i umješnosti ovisi hoće li piňata biti sunce, debela riba, cvijet, leteći tanjur, mačka, šarena lopta, Spužva Bob (ali on nije loptasti pa njega možete raditi na kutiji od cipela te mu morate dodati ruke i noge)... Preko dodanih ruku, nogu, očiju, rogova, peraja ili što ste već zamislili, ponovite postupak kaširanja kako bi ih dodatno učvrstili i sakrili tragove ljepljenja, te kako bi i preko toga napravili podlogu za bojanje.

· I sada dolazi završna faza - ukrašavanje. Piňatu treba obojati. Možete je obojati temperom, ali za to vam opet treba dosta vremena, jer prvo bojite u bijelo kako bi se pokrila boja novinskog papira, a zatim u željenu boju. · Drugi, brži način je da je jednostavno umotate u papir za umatanje poklona ili neki drugi papir u boji koji vam je dostupan. Na sve to možete prilijepiti ili prikačiti šarene mašne, trake, krep-papir, sjajne papiriće i sl. Samo neka bude veselo i šareno. · Kroz otvor koji ste ranije ostavili, uspite more bombona, lizalica, žvaka, loptica-skočica, malih igračkica iz Kinder jaja koja godinama sakupljate i ne znate što ćete s njima ili što god vam padne na pamet.

· Kroz piňatu provucite dugačko čvrsto uže i objesite je preko nečeg čvrstog (grane, balkona, nekakve čvrste cijevi u stanu ili što već imate pri ruci... važno je da je sigurno i da okolo ima dovoljno prostora.) Drugi kraj užeta treba biti slobodan kako biste visinu piňate mogli regulirati s obzirom na visinu igrača.

Ovo su neke od mojih piňata:

Piňata

Znate li što je to piňata (pinjata)?

Piňata je tradicionalna meksička igra koja se igra u svim veselim prigodama. Izrađuje se od lako lomljivog materijala a tradcionalno se izrađuje u obliku životinja, ljudskih likova, ali i likova iz crtića, raznih vozila, maskota... Tajna veselja koje se razvija tijekom igranja je u sadržaju piňate. Naime, ona je napunjena slatkišima. Kada sam prvi puta vidjela i odigrala ovu igru, toliko me oduševila da sam odlučila, svake godine je priređivati na dječjim rođendanima.

Kako se igra? · Djeca stoje u koloni ili sjede na podu, kauču… Jedan od njih, obično je to slavljenik, započinje igru. U ruci ima palicu, a na očima povez. Voditelj igre (vi), lagano ga okrećete oko njegove osi i svi zajedno pjevate pjesmicu:

Lupi, lupi, lupi, nemoj fulati, Ako ti fulaš, izgubit ćeš svoj red. Sada lupi prvi put, Sada lupi drugi put, Sada lupi treći put, I gotov je tvoj red. (moj prijevod - original preuzet s Wikipedije)

· Na riječi - sada lupi... igrač s povezom na očima pokušava lupiti po piňati (što, vjerujte, nije uopće jednostavno) i ima samo tri šanse. Nakon njega dolazi sljedeći igrač. Visinu piňate podešavate prema visini igrača, što znači da vam treba pomagač snažnih ruku. Igrači se izmjenjuju sve dok se piňata ne razbije i dok se iz nje ne prospe sadržaj (bomboni, loptice-skočice...) · A tada dolazi najbolji dio. Klinci polude od veselja i iznenađenja. Njihov zadatak je pokupiti što više prosutog "blaga".

Igra je vesela i živahna. Naravno, trebate poduzeti sve moguće mjere opreza kao npr. pazite da su sva djeca dovoljno udaljena od "udarača" (igrajte ovu igru na većem prostoru kako netko od igrača ne bi slučajno dobio palicom po glav), maknite sve vaze, nemojte biti blizu prozora... Nakon ove igre, vaši klinci će biti jako zadovoljni a prijatelji će ih često pitati kada će opet slaviti rođendan. A za nered nastao nakon ove igre ne marite. Ionako bi bilo papirića, mrva i mrvica po podu. ;-)

Kako se izrađuje piňata očekujte u jednom od narednih postova.

Zmaj koji me očarao

Ovo je moj zmaj! Dobro, nije baš moj, ali ja sam ga usvojila. Nažalost, nalazi se jako daleko, tako da ga sada mogu gledati samo na fotki :-(

Bila je to ljubav na prvi pogled. Zarežao je na mene kada sam prošla kroz vrata ispod njegove grane na kojoj leži, dignula sam pogled i ostala bez teksta. Prekrasan zmaj gledao je u mene i ja sam znala...

Moj zmaj živi u Finskoj, u gradu imena Vammala, u rodnoj kući svjetski poznatog i priznatog ilustratora Mauri Kunnasa. Mauri Kunnas se proslavio svojim ilustracijama dječjih knjiga i slikovnica, ali i Kalevale, finskog narodnog epa. Kod nas je prevedena knjiga "Djed Mraz", u izdanju Mozaik knjige, koju toplo preporučam za čitanje u vrijeme oko Božića i Nove godine.

Herra Hakkaraisen talo ili Kuća Mr. Clutterbucka, njegovog najpoznatijeg lika, uređena je kao velika igraonica, muzej i galerija u jednome. Cijela kuća ispunjena je likovima iz njegovih knjiga i djeluje bajkovito. Najveća prostorija u kući uređena je u stilu srednjevjekovnog dvorca kojeg čuva moj zmaj. Dvorac je zapravo - tobogan; s jedne strane su stepenice a s druge spust :-). U dvorcu se nalaze vitezovi koji sjede za okruglim stolom. Pored vrata se nalaze mačevi i halje koje djeca mogu obući i odglumiti kojeg viteza. A kada se spustite po stepenicama u podrum, nalazite srednjevjekovni grad s malim dućančićima u kojima se djeca mogu igrati glumeći, kupce, trgovce, urara, pralju koja na cesti, u bačvi pere veš...

Teško mi je bilo otići iz te kuće i ostaviti mog zmaja. Često ga se sjetim iako znam... i ja ću jednog dana napraviti sličnog zmaja :-)

Lutke

Prije par godina, sudjelovala sam u kreativnoj radionici izrade lutaka, Udruge Ozana. To je humanitarno-socijalna udruga kojoj su cilj i svrha podizanje kvalitete života osobama s invaliditetom i njihovim obiteljma.

Ideja radionice je bila izraditi lutke koje će se koristiti u radu s djecom. Svaka polaznica radionice trebala je izraditi po dvije lutke od kojih će jedna ostati Udruzi a jednu će moći ponijeti doma. Ja sam se toliko bila unijela u tu ideju da sam izradila duplu količinu lutaka pa sam sada sretna i ponosna vlasnica njih dviju. Radonica je bila besplatna, ali, kako su nam objasnile voditeljice, to je bio jednostavan način da dođu do novog didaktičkog materijala koji im je neophodan za rad sa djecom, a čija izrada traje jako dugo.

Lutke su izrađene isljučivo ručno i od prirodne vune i tkanine što je princip waldorfske pedagogije, na kojoj se temelji rad ove Udruge.

S veseljem se sjećam te radionice, posebno zbog toga što sam na jedan skroman način mogla pomoći djelatnicima i štićenicima Udruge, ali i zbog toga što sam tamo načinila svoje dvije posebne lutke koje za mene imaju veliku vrijednost.

Romantična noćna lampa

Dugo sam u ormaru čuvala prekrasnu malu bluzicu u koju sam se zaljubila na prvi pogled, a koju moja kćer nije nikada htjela obući jer joj se, zamislite, nije sviđala. Toliko mi je bila lijepa da se nisam mogla odvojiti od nje. Znala sam da je čuvam za nešto posebno.

Jednog sam dana, na Hreliću, našla staru, prljavu i pohabanu lampu s postoljem od kovanog željeza. Nakon što sam je oprala i skinula potrgani širm, napravila sam novi gustim omatanjem svilene trake oko konstrukcije. Iako je prvotna ideja bila da lampa izgleda baš tako, palo mi je na pamet da preko novog širma stavim "moju" bluzicu. I - bingo! To je bilo to.

Lampa sada stoji na počasnom mjestu i svaki dan joj se iznova divim. Iako je s buvljaka, lampa radi i širi prekrasnu romantičnu svijetlost.