Nasmijano nebo

Čudom se čudila jedna bubamara,  čudila i čudila i face čudne radila, a znate li zašto? Pa zato što je bubamara zapravo bila pinata za jednu malu djevojčicu. A male djevojčice ne vole udarati štapom po bubamari. I tako je bubamara dobila vratašca na svojem trbuhu. Tajna vratašca - naravno. I puno crvenih trakica. Svaku trakicu treba dobro povući ali samo jedna otvara tajna vrata. A iza tajnih vrata nalazi se slatko blago. Djevojčica je bila zadovoljna. A bome i bubamara jer nije dobila po tamburi.

Evo, prošlo je tjedan dana. Dojmovi su se slegnuli, oporavila sam se od pre- pre- pre- napornog vikenda u  kojem su mi se izdogađale i naslagale nepredviđene i neplanirane zgode i nezgode a kojem se zbila i ova prezentacija, i sad mogu iskreno i mirne duše reći - BILO JE ODLIČNO! Subota, 14. travnja 2012., 6. Kreativna događalica, Green Gold centar, 15 sati...  Zahvaljujem svima koji su s velikim interesom i pažnjom pratili nastajanje kartonskog ormarića. Bilo je puno pitanja proizašlih što iz nevjerice da se funkcionalni namještaj može izraditi od materijala koji uglavnom koristimo kao ambalažu i nakon toga ga nemilosrdno odbacujemo u otpad, kao i pitanja iz znatiželje kako složiti konstrukciju ne bi li ona bila što čvršća, čime ljepiti, kako spojiti dijelove, kako obraditi vanjsku povšinu, čime oslikati, ukrasiti... Prezentacijom sam jako zadovoljna i nadam se da je ovo tek prva.  Nadam se da će ova, za naše podneblje, nova vrsta...

Bio jednom jedan ormarić. Tankog struka Izvijenog boka Pravio se važan pa je često bio usamljen. I onda je upoznao nju, svoju ormaricu, svoj negativ (ili pozitiv?) I ormarica je također bila tankog struka i izvijenog boka.  Sreli su se jednog dana, baš kad je ona bila na putu za wellness, manikuru, pedikuru i frizuru. Na prvi pogled shvatili su da su par, stvoreni jedan za drugoga. Njemu nije smetalo što je bila nenašminkana, raščupana i s velikim podočnjacima. Često su bili zajedno, šetali su, grlili se i držali za ruke. Doduše,  vrlo često mu se ona znala popesti na vrh glave dosađivanjem kako joj je loša frizura i kako joj je loš ten i kako nije stigla urediti nokte a šminku da i ne spominjemo...  Ako vas zanima nastavak ove priče, dođite u subotu 14. travnja 2012. od 15 do 19 sati,  u Green Gold centar na 6. Kreativnu događalicu gdje ću održati prezentaciju izrade namještaja od kartona. ...

Mongolian Girl and Camel   (clipped to polyvore.com )

Ne, ovo nije moja prva knjiga. Ja nikada nisam napisala knjigu. Ovo je slikovnica moje kćeri. Sjećate li se one Povijesne slikovnice koju je radila za 6 iz povijesti, na polugodištu? E pa nije dobila šesticu ali je dobila zadatak da slikovnicu preuredi i napravi prema propozicijama za Državni natječaj za učenike osnovnih škola pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Natječaj "Moja prva knjiga" sastoji se u pisanju i ilustriranju vlastite priče. Glavna nagrada je tiskanje najboljih radova. Natječaj prodvodi  Centar za neohumanističke znanosti . E sad, kakvi će biti rezultati ne znamo. Slikovnica je napravljena i poslana, profesorica je zadovoljna (i mama je zadovoljna). Ostaje nam samo da čekamo do sredine svibnja kada će biti objavljeni rezultati. A dio tada - evo da se pohvalimo pokojim pogledom unutar slikovnice.

Probudio me jednog jutra i rekao: "Sašij me!" .  Ma zamislite vi malog drznika. Ni molim, ni hvala, ni izvol'te... ništa, samo "Sašij me!". Naravno da sam ga ignorirala. A što bih drugo s njim? Ja ionako ne znam šivati a on je bio krajnje bezobrazan i neodgojen. I uporan. Beskrajno uporan. Pokušala sam ga odgovoriti od njegova nauma. "Gle... Mirko... nemam ti od čega napraviti glavu. Ako želiš da te ja napravim, moraš biti lijepa ginjol lutka a ja nemam dovoljno debelu spužvu. Ako i kupim spužvu, morat ću je sama oblikovati ali ni onda nećeš biti lijep jer ja ne znam oblikovati pravilnu kuglu. Imati ćeš kvrgavu glavu a to nije lijepo. Svi će ti se rugati."   To je držalo vodu par dana, a onda me Mirko odveo u šetnju, ravno u šumu gdje su sjekli drveće. U šumi sam našla piljevinu i drvene strugotine. Napunila sam vrećicu i ponijela je kući, još uvijek ne sluteći što ću s tim a kod kuće mi je moja Laura donijela jednu blijedo rozu majicu i rekla:  "...

Iz moje radionice je, danas prijepodne, izjurio jedan motor. Žute je boje s crvenom brojkom jedan na svojim bokovima i sivim kotačem. Budući da se kotač okreće, pretpostavlja se da je jurio punom brzinom. Pretpostavka je da se kreće prema zapadnom dijelu grada, točnije prema Španskom gdje se nalazi Helen Doron Centar. Ako ga vidite, molim da mi odmah javite jer još nije prošao testnu vožnju pa postoji mogućnost da mu se nešto dogodi. Kako biste ga lakše prepoznali evo nekoliko njegovih fotografija iz različitih uglova... te dva prepoznatljiva detalja. I posljednja napomena - ako ga vidite u društvu zadovoljnog djeteta koje juri na njemu, ne ometajte ih. To znači da je stigao na cilj i prošao testnu vožnju.  Ovo je njegova posljednja jutrošnja fotografija.