Nasmijano nebo

Još prošli tjedan sam odlučila sastaviti svoju wish listu, baš kao što su to učinile Sandra i Izzy , ali nikako naći vremena. Jako mi se svidjela ta ideja. Tko zna, možda oni koji trebaju baš slučajno i pročitaju... Nikad se ne zna. Dakle želim, želim, želim... 1. Timberland cipelice , one smeđe, ako može s krznom iznutra. Jako mi se sviđaju a mislim da su jako tople i da u njih ne ulazi kiša i voda. A vidjela sam da ih ima i u bojama, pa bih ja izabrala, ako može - zelenu? Ali ako ne može, biti ću zadovoljna i smeđima bez krzna. (foto: katalog) 2. Sensa planer . Posebno lijep i funkcionalan, planer koji mi olakšava puno toga u životu. Ne znam kako vi ali ja sve pišem, bilježim, skiciram... Znam, znam, to sve mogu i u mobitelu ali meni je ovako draže. Kada pišem, mogu pisati šarenim olovkama, zaokruživati, križati, podcrtavati i to onako kako ja hoću a ne kako mi mobitel određuje. Osim toga, lijepe slike i lijepe misli ukomponirane u planer, baš me napune pozitivnom energijom. Da n...

Proteklih dana sa se bavila još i kozama, jednim trolom i potokom. Sandri je za nastavu u Helen Doron centru trebalo... ma da ne duljim. Postoji priča o tri kozlića - malom, srednjem i velikom, koji pokušavaju prijeći potok preko mosta, sa zemljane strane na travnatu, ali im jedan zločesti trol ne da preko. Ne znam baš najbolje kako ta priča ide. Morati ću pitati kćer za pomoć. Trolova 3D rijeka i livada napravljeni su od kartona pa kaširani. Kao vodu sam stavila celofan a kao zemljani dio livade komad jute. Travnati dio oslikan je pittoricom, akrilnom bojom. Za most sam koristila štapiće od sladoleda koje sam također premazala smeđom akrilnom bojom.

Danas je u našoj kuhinji radionici bilo veoma živahno. Dok je Luka zaljubljeno dovršavao svoju gitaru, ja sam izrezivala koze, Laura se osvrtala oko sebe i pitala - a gdje nam je adventski vijenac? Bilo mi je neugodno pred vlastitim djetetom reći - još ga nemamo. Prošlovišegodišnji je već ostario, novi nisam kupila jer ga planiram napraviti, a napraviti ga nikako ne stignem ali budem... Ali ona je bila bržai. Uzela je komad kartona, tanjurom iscrtala oblik, izrezala, obojala i naljepila svjećice. Eto, ove godine ćemo imati jedan nasmiješeni adventski vijenac.

Petak je dan kada se u vrtić smiju nositi igračke od kuće. A petak je - sutra. Gitara je gotova, kako sam i obećala gitaristi. Oslikao ju je uz sestrinu pomoć a ideja je apsolutno njegova. Ja sam na kraju iscrtala žice i provukla špagu. Nisam baš najsretnija izborom motiva ali odlučila sam se ne miješati. Što li će Mia sutra reći? A Bruno i Luka i Filip i Petar i Noa?

Prosinac...!!! Sve jasno? Pripreme za Advent i Božić, izrada hand made poklona, dječje priredbe, sezona dječjih rođendana, završetak prvog polugodišta, prehlade, temperature, čekanje na red kod pedijatrice, gužva na poslu... i sinko koji dolazi sa super idejom: "Mama, napraviš mi gitaru od kartona?" Kao da me grom pogodio. Gitara? Pa zar baš sada? U prosincu? " Možemo li to nakon Nove godine, sine?" "Ali ja sam već dečkima rekao da ćeš mi ti napraviti gitaru od kartona i da ti to znaš jako dobro raditi!!!" Gulp! Ode knedla niz grlo. "A kakvu bi gitaru želio?" "Neću običnu. Hoću onu koja je šiljasta tamo dolje" "Aha, električnu. Dobro, potražiti ću na internetu neke slike pa ćemo se dogovoriti." Sutradan popodne smo odabrali model i zaposlili baku koja je došla na kavu i kojoj crtanje, skiciranje i slikanje ide k'o od šale, da nam na kartonu iscrta gitaru. Dok je baka crtala, ja sam radila konstrukciju za jedan drugi pro...

Baš me zanima, događa li se i vama da kupite neku stvar a da nemate pojma kamo ćete s njom? Jednostavno ju kupite jer znate da će jednog dana već doći njeno vrijeme. Meni se to vrlo često događa. Kao i ovaj puta. Prije tri ili četiri godine, više ni sama ne znam koliko je vremena prošlo, kupila sam na Hreliću luster za Lukinu sobu. Pa što je tu čudno? U to vrijeme Luka uopće nije imao svoju sobu a sobu koju je dijelio s Laurom bila je pod kosinom tako da viseći luster nije imao šanse da osvane u njihovoj sobi. Luster sam svejedno kupila, donijela doma i pospremila, jer sam znala da će jednog dana... Nakon ljetošnje rekonstrukcije i preuređenja kuće, Luka je konačno dobio svoju sobu a luster je zaslužio da konačno ugleda svijetlo dana i, naravno, svijetlo moga kista. Avion smo pobrusili, Luka ga je sam prebojao u bijelo a ja sam ga oslikala. Još nam samo treba jedna žarulja i tata s bušilicom. I znate što? Ovo je jedna od četiri lampe/lustera koje sam kupila na Hreliću, tom izvorištu ...

Neću puno pisati. Sve je jasno. Piňata za jednu djevojčicu...