Nasmijano nebo

Danas je u mojoj kuhinji bilo burno. S kupaonskog radijatora je na kuhinjski stol sletjelo jedno malo jato ptica. Nakon što su se na radijatoru dobro osušile, došle su na uljepšavanje. I sve bi bilo u redu da moji pilići nisu poželjeli palačinke. Ma što ja to pišem? Pa i bilo je sve u redu... U jednoj ruci kist, u drugoj tava. Mama multipraktik opet u akciji. A i pomagača sam imala... Prava uživancija. Ptičica je osam, za Helen Doron grupu moje Sandre , mogu se nataknuti na prstić, rađene su tehnikom papier-mache, oslikane akrilnim bojama. Palačinki je bilo brdo, ali ih nisam uspjela fotkati. Dobro da sam uopće uspjela uhvatiti jednu palačinku za sebe. Sve u svemu, bilo je to jedno jako dobro provedeno poslijepodne.

Mislim da u ovom postu nemam što puno pisati. Fotografije će sve same reći. A dok ih gledate sjetite se one stare: "Lepe ti je, lepe ti je Zagorje zelene..."

Ponekada nam se životne situacije čine bezizlazne i beskonačne. Već četiri mjeseca sam okružena majstorima, skelom, prašinom, bukom i neredom. Imala sam osjećaj da se više nikada neću vratiti u čistu i urednu kuću i da više nikada neću imati vremena niti snage baviti se stvaranjem čudesa od papira i kartona. I onda su, polako, majstori počeli, jedan po jedan, odlaziti, skinuli su mi skelu sa kuće, maknuli su mi brdo svega i svačega iz dvorišta, buka se polako počela stišavati dok nije potpuno nestala (od majstora, ona dječja je još uvijek prisutna)... Ostali su samo prašina i beskrajni nered naših stvari koje sada treba ponovo vratiti na mjesto i naravno, bezbroj poslova koje nakon majstora moraš sam napraviti. Moj dio posla s krpama i metlama tek dolazi. Beskrajno sam umorna i iscrpljena. No, postoje neke stvari kojima si uvijek možemo napuniti baterije i za koje uvijek imamo volje i snage. Tako sam i ja u proteklih nekoliko noći (da, noći, danju sam išla na posao i nakon toga preslag...

Čini mi se da je netko neki dan spominjao nekakve žirafe i ništa više? A što je s volanima? Ne, nisam prolupala i nisam se počela baviti instalacijom električnih vodova iako bi se to po fotografijama moglo zaključiti (btw. imam odličnog električara za preporučiti) Taman kada sam izjavila kako nastupa vrijeme u kojem se neću moći posvetiti svojim radovima i kreacijama, u pomoć me pozvala moja Sandra. Već sam vam spominjala Sandru i njezin Helen Doron centar . Počela je nova školska godina, nastava se dobrano zahuktava, a Sandra treba pomoć oko izrade aplikacija i materijala za rad sa dječicom. I eto zadataka i prostora za mene :) Jupi!!! Bilo je potrebno napraviti 8 volana. Prošlogodišnji kartonski su se dobrano potrošili. Iako mi je prvo palo na pamet napraviti nove od kartona (a na što bih ja drugo pomislila) nisam se, ovaj puta, odlučila za kartonsku varijantu. Budući da sam imala vrlo malo vremena za izradu, trebalo je smisliti nešto što bi bilo odmah gotovo. Mućkajući glavom i sm...

Ovaj mjesec nemam baš ništa za staviti na blog. Dobro, osim žirafe. Život na baustelli se polako privodi kraju pa sam zauzeta čišćenjem, prenošenjem stvari, slaganjem, pranjem... A da ne spominjem i novu školsku godinu u kojoj smo moja Vjeverica i ja upale u suprotne turnuse, što također zahtjeva posebnu organizaciju života jedne školarke i njezine mame. ...a d ugujem još i igru "Volim...". Budem! Čim stignem. Obećajem! photo

Potpuno bijela vrata na potpuno bijelom zidu... Dosadno i obično. I što se tu moglo drugo napraviti nego uzeti kist i boju u ruke? I tako je nastala ova blesava žirafa koja sada stoji na vratima kupaonice. Radi se o jednom malom stanu u kojem čekam da ponovo uselim u svoj dom. Hodnik ispred kupaonice je mali, uzak i dosadan. Ova žirafa preuzima dominaciju i skreće pažnju prema sebi pogotovo stoga što je vidljiva odmah s ulaza. Osim toga, tko se još može pohvaliti da ima žirafu u svome stanu? I to još ovako smiješno blesavu žirafu...

Da... dobro ste pročitali - marmelada od šljiva. A što da radim? Kreativno sam totalno neaktivna. Ne svojom voljom, ali tako je. Još uvijek živim na baustelli, svakodnevno surađujem s majstorima različitih profila, po kući preskakujem preko kutija s pločicama koje čekaju svoje vrijeme, zaobilazim oko brda naslaganog parketa koji čeka svoje vrijeme, već par dana gledam oveću zdjelu šljiva koja čeka svoje vrijeme... Oh, da - šljive. Sada je njihovo vrijeme. Svake jeseni imam priliku biti počašćena većom količinom tog slasnog voća s kojom moram nešto napraviti ako ne želim da propadnu, a kako sam velika ljubiteljica pekmeza i marmelada, jasno je što ću s njima učiniti. Prije dvije godine odlučila sam se prvi puta okušati i u tome i odglumiti pravu pravcatu domaćicu. Ha! I uspjela sam. Napravila sam odličnu marmeladu od šljiva. Budući da nemam ništa za prijaviti od nedavno napravljenih kreacija, željela bih podijeliti s vama recept za marmeladu. Uostalom, i to spada u kreativnost, zar ne? ...