Nasmijano nebo

Čini mi se da je netko neki dan spominjao nekakve žirafe i ništa više? A što je s volanima? Ne, nisam prolupala i nisam se počela baviti instalacijom električnih vodova iako bi se to po fotografijama moglo zaključiti (btw. imam odličnog električara za preporučiti) Taman kada sam izjavila kako nastupa vrijeme u kojem se neću moći posvetiti svojim radovima i kreacijama, u pomoć me pozvala moja Sandra. Već sam vam spominjala Sandru i njezin Helen Doron centar . Počela je nova školska godina, nastava se dobrano zahuktava, a Sandra treba pomoć oko izrade aplikacija i materijala za rad sa dječicom. I eto zadataka i prostora za mene :) Jupi!!! Bilo je potrebno napraviti 8 volana. Prošlogodišnji kartonski su se dobrano potrošili. Iako mi je prvo palo na pamet napraviti nove od kartona (a na što bih ja drugo pomislila) nisam se, ovaj puta, odlučila za kartonsku varijantu. Budući da sam imala vrlo malo vremena za izradu, trebalo je smisliti nešto što bi bilo odmah gotovo. Mućkajući glavom i sm...

Ovaj mjesec nemam baš ništa za staviti na blog. Dobro, osim žirafe. Život na baustelli se polako privodi kraju pa sam zauzeta čišćenjem, prenošenjem stvari, slaganjem, pranjem... A da ne spominjem i novu školsku godinu u kojoj smo moja Vjeverica i ja upale u suprotne turnuse, što također zahtjeva posebnu organizaciju života jedne školarke i njezine mame. ...a d ugujem još i igru "Volim...". Budem! Čim stignem. Obećajem! photo

Potpuno bijela vrata na potpuno bijelom zidu... Dosadno i obično. I što se tu moglo drugo napraviti nego uzeti kist i boju u ruke? I tako je nastala ova blesava žirafa koja sada stoji na vratima kupaonice. Radi se o jednom malom stanu u kojem čekam da ponovo uselim u svoj dom. Hodnik ispred kupaonice je mali, uzak i dosadan. Ova žirafa preuzima dominaciju i skreće pažnju prema sebi pogotovo stoga što je vidljiva odmah s ulaza. Osim toga, tko se još može pohvaliti da ima žirafu u svome stanu? I to još ovako smiješno blesavu žirafu...

Da... dobro ste pročitali - marmelada od šljiva. A što da radim? Kreativno sam totalno neaktivna. Ne svojom voljom, ali tako je. Još uvijek živim na baustelli, svakodnevno surađujem s majstorima različitih profila, po kući preskakujem preko kutija s pločicama koje čekaju svoje vrijeme, zaobilazim oko brda naslaganog parketa koji čeka svoje vrijeme, već par dana gledam oveću zdjelu šljiva koja čeka svoje vrijeme... Oh, da - šljive. Sada je njihovo vrijeme. Svake jeseni imam priliku biti počašćena većom količinom tog slasnog voća s kojom moram nešto napraviti ako ne želim da propadnu, a kako sam velika ljubiteljica pekmeza i marmelada, jasno je što ću s njima učiniti. Prije dvije godine odlučila sam se prvi puta okušati i u tome i odglumiti pravu pravcatu domaćicu. Ha! I uspjela sam. Napravila sam odličnu marmeladu od šljiva. Budući da nemam ništa za prijaviti od nedavno napravljenih kreacija, željela bih podijeliti s vama recept za marmeladu. Uostalom, i to spada u kreativnost, zar ne? ...

D a, da... ovo je moja prva reklama. Naša legendarna Tea, odlučila je upriličiti mjesec reklama na svome Hobbychic blogu , te napraviti i objaviti reklame za nas nekoliko hrabrih cura. Evo, i ja sam se prijavila a ovo je reklama za moje piñate. Što je to pinata i kako se igra možete saznati na mome blogu u jednom od ranijih postova. A kako bih vas već sada zainteresirala za njih, pogledajte neke fotkice. Svaka pi ñata je rađena po želji naručitelja, što znači - svatko je imao svoju ideju za izgled pi ñate. Možda i vi imate neku ludu ideju?

Ooooooo, da... gotov je, ormarić s dvije ladice, moj prvijenac. Neću previše pisati jer znam da ste znatiželjni i da što prije želite vidjeti kako izgleda u konačnici. No, ipak - evo nekih osnovnih stvari: oslikavala sam ga akrilnom bojom, radila sam pittorico preko shablona koje sam sama izrezala u tri veličine različitih zvijezda, te tankim kistom iscrtavala linije. Na samom kraju sam kistom umočenim u crveni pigment, špricala po oslikanom ormariću. Ručkice su jedina stvar koju sam kupila. Kupila sam ih u Baumaxu, obične, drvene, jeftine. I njih sam premazala crvenim pigmentom jer sam željela da ostanu intenzivne crvene boje. I... to je to. Još slijedi lakiranje i montiranje ručkica koje sam za potrebe fotografiranja samo prislonila na ladice. Nadam se da vam se sviđa. I još jedno pitanje za vas: da li vam je poznat motiv kojim sam oslikavala ormarić? Odakle mi inspiracija? A sada, pogledi sa svih mogućih strana... Ormarić je sada vlasništvo moga sinka. Mislim da će služiti, u novo...

Ormarić od kartona je poprimio svoj konačni oblik. Stabilan je, čvrst i spreman za daljnju obradu - moj najdraži dio, trackanje i mackanje. Prije nego krenem na kaširanje ili papier-mache tehniku, polijepila sam rubove ladica pik trakom, čisto radi sigurnosti, da ispadnu lijepi i ravni. Za kaširanje ovaj puta nisam koristila svoju omiljenu smjesu brašna i vode. Ovaj puta sam se odlučila za pravo ljepilo iz razloga što je ormarić predviđen za malo dulju upotrebu od mojih pi ñ ata čija je sudbina da budu razbijene u vrlo kratkom periodu. Dakle, za ormarić sam pomiješala razrijeđeno ljepilo za drvo i ljepilo za tapete. Ostatak priče o kaširanju je isti. Novinski papir natrgan na komadiće i trake umače se u ljepilo i nanosi na objekt, razmazujući ljepilo prstima od sredine prema van čime se istiskuje višak zraka i oblikuje predmet. Važno je znati da se novinski papir ne smije zaista umočiti u ljepilo jer onda upije previše ljepila, već ga se lagano provede površinom ljepila i prstima se ...