Nasmijano nebo

- kućica - - zidni ukras  - - od tri sloja kartona - - oslikana akrilom - - za Centar Helen Doron Špansko - - napravljena brzo, za 2 i pol sata - - fotka je loša jer sam žurila -

Ovako je to sinoć izgledalo u mojem domu čekajući da se konačno svi okupimo kod kuće. E sad... sigurna sam da se pitate kakva je ovo točkasta teglica iz koje raste srce koje zapravo i nije srce nego je seed bomb srce. Dobro, nije baš prava bomba ali... ma ima veze s papirom... ne znam kako da to najbolje objasnim... ma jednostavno je... samo treba kliknuti na novi broj DO!TS-a  i potražiti tutorial.  A osim  teglice , potražite i  vjencani buket od papirnatih cvjetova kao i  monogram "&" Zapravo, kad bolje razmislm, kad kliknete, izgubit ćete se u pregrštu interesantnih i prekrasnih tutoriala, fotografija, akcija... Ma samo kliknite i krenite i uživajte A uz ovaj broj možete sudjelovati i u humanitarnoj akciji  ‘ Veliko srce malom srcu ‘  ili barem proširiti glas dalje.

Love is all around

Ooooooo.... da.... još uvijek sam zaljubljena i pod utjecajem onog ljubavnog dalekozora . Pa nastavimo u istom revijalnom tonu. Ako ste zaljubljeni onda morate pripremiti i zaljubljeni doručak, ili večeru, ili barem užinu. Ma nema veze ako niste zaljubljeni ni u koga do sami u sebe, pripremite svakako ovo zaljubljeno jaje . Zabavno je.

Danas smo napravili ljubavni dalekozor. Koga god pogledaš kroz njega, on se u tebe zaljubi. Ili obratno? Ma nije važno. Bitno da se netko u nekoga zaljubi. Ja sam ga morala prva isprobati, za svaki slučaj. Prvo sam ga isprobala na jednom malom majstoru, i mogu vam reći da sam se odmah zaljubila, na prvi pogled.   Zatim je naišla jedna vila bez krila. I u nju sam se zaljubila, bez razmišljanja i premišljanja. I onda se pojavio jedan naočiti gospodin. Čim sam ga ugledala, znala sam da sam već odavno u njega zaljubljena i da mi više nema spasa.   Hodajući dalje, naišla sam i na nju, to prekrasno stvorenje. Od prvoga trena kad sam je vidjela, znala sam da će to biti jedna velika ljubav. A onda sam shvatila da sam se zaljubila u gledanje kroz ljubavni dalekozor.  Čarolija ljubavi bila je prejaka i počela sam se samo tako zaljubljivati...   Zaljubila sam se u snijeg,     u moj jasmin, koji je ove zime odlučio pokazati svoju ljubav procvjetavši sklonjen od snijega i svih vanjskoh nevolja,

Ovo je, definitivno, bila najluđa pinata koju sam radila. Ja sam napravila bocu a Ona je sama napravila naljepnicu. Da mi je bilo vidjeti kakav je to tulum bio, okruglorođendanski tulum. Pive sigurno nije uzmanjkalo. A radi doživljaja omjera visine, širine i zapremine, što piva hoće zamantati ako pretjeramo, evo jedne sličke, čisto da pokušate doživjeti veličinu boce. Ono iza zastora je prozor u svoj svojoj visini. Eto, pinate se ne moraju raditi samo za djecu. I odrasli se zabavljaju.

Stepenice. Za ići gore a zatim za ići dolje. Pa opet gore Pa dolje... Lutkicama, prstićima, šapicama,  nožicama, šlapicama... I ladica gratis, za pospremiti cipelice. Mogla bi ih mačka odnijeti. I sve to, upstairs and downstairs, u  Centru Helen Doron Špansko .

A što drugo u ovo predvalentinovsko doba, nego srce. Od papira. A od čeg' bi drugog? Prvotna deja nije mi bila napraviti crveno srce u kavezu. Zapravo sam željela isprobati neke nove metode. Pa sam i isprobala! Evo što sam i kako: Za podnožje "krletke" bio mi je potreban homemade papir (znate ono - usitnjeno, smiksano, ocijeđeno i pomiješano s drvofixom). Dok je smjesa još bila mokra, stavila sam je u jedan stari plastični tanjur kako bih dobila oblik i kalupom utisnula motiv srca. Kada se podnožje osušilo, izvadila sam ga iz kalupa (tanjura) i na njega pričvrstila, na žicu namotan, novinski papir prethodno umočen u razrijeđeni drvofix Sada mi je trebalo nešto što ću "zarobiti" u krletku.  Od novinskog papira izrezala sam dva srca i obostrano ih premazala razrijeđenim drvofixom (mislim da bi se sponzori već trebali pepoznati i pojaviti). Zašto sam to napravila? Željela sam isprobati može li se papir impregnirati. Negdje sam naišla na tutorial u kojem su im

Hola! Tu sam, tu sam... Nova više baš i nije tako nova, a ja se tek sad javljam i prijavljujem. Godina mi je počela tako što je krepucnuo komp koji su mi od onda do sada tri puta donosili i tri puta odnosili jer je - opet krepucno. No dobro, bilo pa prošlo. Nego, što ima novoga kod vas? Kod mene, evo, ima ovo nešto, da ne mislite da sam samo sjedila i plakala čekajući vezu sa svijetom. Nisam, nisam...