Nasmijano nebo

A koje sad veze ima ovaj trojac iz naslova? E... ima, ima. Napokon sam uspjela uskladiti sve svoje životne obaveze i termine i organizirati si slobodno subotnje popodne ne bi li otišla na Teinu radionicu u NB hobby & art. I što se dogodi? Snijeg zatrpa Zagreb. Krenuti nekuda van kuće, a da to nije vlastito dvorište s lopatom u ruci, bilo je ravno ludilu. Al' budući da sam do sada preskočila bar deset radionica za koje bi sve dala da sam mogla biti na njima, rekla sam: E neće me jedna najobičnija snježna mećava omesti pa da opet ne odem. Obula sam trekkerice, dobro se zabundala i krenula. I stigla, s voljom i... u zadnji čas. Čipka na platnu... dobro zvuči. Pogotovo stoga što me ta čipka proganja već par mjeseci a nikako da se primim posla. Teoriju sam već savladala, ali praktičan dio, pomislila sam, bilo bi dobro proći s Teom na radionici. Radionica je bila odlična. Čipka, decoupage, pittorico i... (Tea, upomoć! Kako se zove ono kada smo "tunjkali" čipku i rub). Ne

Koja ludnica... Predbožićno je vrijeme i ne želim da me uhvati blagdanska groznica, ali uvuklo me u žrvanj protiv moje volje... I sada imam samo sat vremena prije nego odjurim dalje. I tih sat vremena želim potrošiti na ispucavanje viška kreativne energije kojoj se nemam kada posvetiti ovih dana... dakle - ajmo: _______________________________________________ Papirnati anđeli - vrlo jednostavna izrada za koju ne treba puno vremena (što sam i dokazala) a možete ih izrađivati i sa svojom dječicom. Potreban vam je najobičniji bijeli papir A4 formata. Za jednog anđela trebate četvrtinu papira, odnosno, iz jednog papira dobijete 4 anđela (oho, naglo me krenula matematika..). Četvrtinu papira počnite presavijati u malu harmoniku, tako da savijate kraći kraj pravokutnika. Širina presavijanja neka bude oko 1 cm. Kada ste cijeli komad "harmonizirali", presavijte ga na u omjeru 1/3 : 2/3. Kraći dio (buduća krila) raširite, držeći prstima donji dio da se ne raspadne. Škarama zarežite

Ručak!!! Molim vas postavite stol. Ne lupaj žlicama! Gdje su čaše? Zašto nije kruh na stolu? Daj već jednom rasporedi te tanjure! Jeste li oprali ruke? Sjednite! Lijepo sjednite za stol! Ne naguravajte se! Makni ruke sa stola! Pazi, proliti ćeš sve po sebi! Nagni se nad tanjur! Nemoj mrviti! Zašto opet vičete? Jel može malo tiše? Tko je sada koga gurnuo? Dosta naguravanja. Jel salata na stolu? Ne otimajte se za vilicu, svatko ima svoju! Što vam je sada?... Tako je to i danas zvučalo... A ona sam pogledala i vidjela što je bio razlog smijuljenju, došaptavanju i gurkanju. Nasmijala sam se i - pridružila. Što mi je drugo preostalo? A poslije ručka sam još dugo ramišljala, u kojem sam ja to trenutku prestala biti dijete i postala ona dosadna mama koja stalno prigovara i opominje...

Kreativni roditeljski ... juuupiii!!! Radi se salvetna tehnika. Potrebno je donijeti nešto na što će se dekupažirati, par salveta s božićnim motivima i dobra volja. Majka je odmah izvadila u bijelo obojeni drveni tanjur s probušenom rupom u sredini (stvarno ne znam zašto se ljudi čude. Pa sasvim je normalno da svaka kuća ima takve tanjure), skoknula u hobby dućan po satni mehanizam i drvene brojke i krenula u vrtić. Malo su me čudno gledali u vrtiću kada su vidjeli što sam donijela, ali... Kada smo se Luka i ja primili posla, sve se prašilo. Prvo smo izrezali snjegoviće i bor i pozicionirali ih. Tehnikom čupkanja popunili smo ostatak sata. Brojke smo premazali bijelom temperom i bogato ih posuli srebrnim glitterom. Zaljepili smo ih vrućim ljepilom. Luka je od alu-folije napravio još jedan dodatak i postavio ga ispred broja 12 (prekrasno, zar ne?). Montirali smo satni mehanizam i počeli se praviti važni. Nas dvoje smo bili zadovoljni. A i tete...

Odbrojavanje je počelo. Još 24 dana do Božića. Tko će to dočekati? Tko će dočekati to čarobno jutro kada se budimo zorom i još u pidžamama i bosi trčimo vidjeti što je ispod bora. Ta 24 dana traju cijelu vječnost. Kako bi ublažila to iščekivanje i pomogla u brojanju dana, jedna mudra majka je nekad davno svojoj dječici napravila kalendar s malim poklončićima. Za svaki dan - jedan. Ideja je bila toliko dobra da se taj običaj još i danas zadržao. Ja sam ove godine odlučila napraviti kalendar od kutijica koje već dugo sakupljam. To su kutije, uglavnom od krema za lice. Prvotna ideja mi je bila, svaku kutiju umotati u šareni papir za umatanje poklona, ali čim sam počela odmah sam odustala. Nije mi se svidio rezultat a i bilo mi je prekomplicirano. A onda sam se sjetila uratka moje FB prijateljice Katarine i njenog bloga Tanema na kojem je prikazala kako je preuređivala običnu kutiju , pa sam se, prema njenoj ideji, primila posla i sve kutijice premazala bijelim akrilnim lakom. Kada su se