Nasmijano nebo

Srce, puknuto pa sastavljeno, nastalo u onom vremenu kada nismo smjeli iz kuće a još smo se uvijek trzali na svaki mali, nenadani šušanj. Kada smo se vratili uobičajenom životu, donijela sam ga na posao. Baš se lijepo uklopilo u moju veselu knjižnicu.

Želim s vama podijeliti jednu prekrasnu ideju - ideju o staklenci sreće.  Na ideju o staklenci sreće došla je Elizabeth Gilbert, autorica svjetski poznate knjige "Jedi, moli, voli". O knjizi i njenoj autorici ne treba govoriti. Ako ste knjigu pročitali onda znate koliko u njoj ima lijepih i mudrih riječi i ideja. Ako niste, svakako ju preporučam. Što je staklenka sreće i čemu služi odlično je opisana u ovom članku  iz kojeg sam i ja preuzela dio teksta.  "Svaki dan, na kraju dana, uzmite komadić papira. Zapišite na njemu najsretniji trenutak toga dana. I svakako datum. Zatim taj papirić preklopite i stavite ga u staklenku. To je sve. Traje otprilike 35 sekundi, ali ono što donosi je ogromno - ne samo užitak pronalaženja dobrog trenutka u svakome danu (čak i užasni dani imaju jedan manje loš trenutak), nego trajna korist od bilježenja tog trenutka - zauvijek. Kako vrijeme prolaz, kad god vam bude teško, posegnite u staklenku i izvucite nasumično papirić i u

Evo me, opet u akciji. Zidna dekoracija - slovo k - dimenzije 70cm x 60cm x 6cm Materijal je, standardno, karton premazan gipsom. Boja akrilna. Napravila sam ga s velikim veseljem

  Humpty Dumpty sat on a wall Humpty Dumpty had a great fall. All the king's horses and all the king's men Couldn't put Humpty together again. Humpty Dumpty kaširano jaje u odijelu koje je sjedilo na zidu i palo. Naravno - razbilo se, i nitko ga više nije mogao spojiti. I dok se Humpty Dumpty čudi raći ću vam da je to props za nastavu engleskoga jezika u Helen Doron centru Špansko Lik jajeta se okreće unutar odijela i tako mijenja sretan i začuđen izraz lica.

Pinata kaktus visina skoro 1 m a raširene "ruke" oko 50 cm Kaktus je otputovao u Karlovac na proslavu 25. rođendana.

Priča o gradu Siniša Glavašević Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga