18 studenoga 2013

Sjećanje na žrtvu Vukovara

Pin It

Priča o gradu

Siniša Glavašević

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.


Školski projekt moje kćeri:
- tema: Vukovarski vodotoranj - simbol Vukovara
- rok za izradu: od petka kasno navečer do ponedjeljka rano ujutro
- dimenzije: što je moguće veće (visina 146 cm, gornji promjer 83 cm, donji promjer 48 cm)







U ovom mega projektu izrade vukovarskog vodotornja sudjelovala je cijela obitelj.
Tata je preračunavao i izračunavao omjere, uvećavao mjere s isprintanog predloška, smišljao konstrukciju, krojio, izrezivao, slagao...
Mama (ja) je pronalazila odgovarajuće komade kartona u garaži, mjerila, rezala, slagala, ljepila, kaširala i na kraju sve "potrgala"...
Laura je pomagala u sastavljanju dijelova konstrukcije, ljepila i kaširala i sve to u pauzama od učenja.
Luka je napravio zastavu i pomogao tati odnijeti vodotoranj u školu.



2 komentara:

Sretno Vrijeme kaže...

Draga Željka, vaš je obiteljski projekt fenomenalan! Naravno, on ne bi bio takav da nema tebe i tvoje sposobnosti da kartonske vizije pretvoriš u stvarnost. Hvala ti i na uvodnom tekstu Siniše Glavaševića. U ova gorka vremena kada se ljudi Hrvatske grčevito i intenzivno bore za svoju egzistenciju i kada im ponestaje snage i vjere u bolje sutra, ovakve riječi daju malo vjetra u leđa.
No, vratimo se Vukovarskom vodotornju! Naime, sve sam si zamislila, i kako tata mjeri, i kako je maleni sin baš prava mjera kako vodotoranj treba izgledati u stvarnosti, i kako mama ( ti) komade kartona spretno i znalački pretvara u zamišljeni objekt, i kako Laura na očigled svih vas puca od ponosa i zadovoljstva, no ne mogu si zamisliti kako ste vodotoranje dopremili do škole. Znatiželjna sam još i u pogledu reakcija, iako pretpostavljam da će vaš toranj dobiti jedno posebno mjesto kako bi mu se moglo diviti što više učenika. Jesam li u pravu?

Dragana Frohnert kaže...

Izabrala sam te za Liebster blog award pa ako imas vremena za igricu, svrati do mog bloga.
die-craft.blogspot.com
Lep pozdrav, Dragana

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails