24 rujna 2011

Priča o koferu

Pin It
UVOD:
Subota prije podne. Ništa posebno osim što sija sunce i lijep je dan. Muž na nekakvoj edukaciji, sin s bakom i djedom u vinogradu, kćer na treningu, pas i ja sami doma. Pa... kad je već tako, hajmo se provozati biciklom do Dinamovog da upoznamo trenera. Ja na biciklu, pas pored bicikla a kćer na atletskoj stazi. Ništa posebno osim što sija sunce i lijep je dan. Trenera nisam upoznala jer je otišao prije kraja treninga a s djecom je ostavio neku studenticu. Pa dobro. Biti će još prilike. Bitno da danas sija sunce i lijep je dan.

ZAPLET:
Vozimo se biciklima prema kući - kćer, prijateljica, pas i ja... U našem naselju se ovih dana odvozi glomazni otpad. Vozim se, a sve pogledavam sa strane. Nekoliko puta sam skoro i pala ali nema veze jer sija sunce i lijepi je dan. Glomaznog otpada ima sve više i više, a na svakoj hrpi sjedi jedan čuvar. Ili više njih. Malo me strah tih čuvara. Ali ipak... Mislim si, pa možda njima baš i ne treba sve to što čuvaju. I odjedamputa ugledam kofer obasjan suncem. I kraj njega opasni čuvar blaga. 

KULMINACIJA RADNJE:
Nije mi bilo druge nego pristojno pitati: "Oprostite, što je s ovim koferom? Jel' Vam on treba?". 
A čuvar odgovara: "Ne treba mi kofer. Nosi ga!"
Ja se približim da ga malo bolje pogledam, kad se prema meni zatrči bijesna čuvarica blaga s obližnje hrpe, urlajući: "Ne diraj taj kofer. Meni treba kofer! To je moj kofer!"
"Dobro, dobro gospođo, oprostite. Nisam htjela..."
Čuvarica me pogleda, pogleda kofer, malo ga popipa, okrene lijevo - desno i kaže: "Ma ne treba mi.Uzmi ga! Nosi ga!"
"Stvarno Vam ne treba kofer? Smijem ga uzeti?"
"Ma nosi ga kad ti kažem!"
RASPLET:
Presretna krećem dalje. Tovarim kofer na bicikl ali sada hodam jer više ne mogu voziti držeći psa, kofer i kruh koji smo usput kupili u pekari. 
Kćer me gleda i pita: "A što si to sad opet pokupila? Dobro operi taj kofer prije nego staviš nešto u njega."
"Da, dobro kćeri, hoću, hoću..."
A što je koferu? Ma ima samo jednu malu ozljedu. Meni ona uopće ne smeta. Čvrst je, kopče mu rade, ima metalne uglove... Ma zar može biti ljepši?


Ali to nije kraj priče. Zar ste mislili da lijep i sunčan dan može samo tako završiti?
Pred kućom sam srela susjedu koja voli slične stvari kao i ja. Dogovorile smo se da večeras, pod okriljem mraka idemo zajedno prošetati pse.

ZAKLJUČAK:
Tko ne pita ostaje bez kofera.

19 rujna 2011

Piece of Cake

Pin It
Za tortu je potrebno:
12 listova papira u boji nekoliko listova papira za izradu cvjetova
satenska traka
škare
ljepilo
Za izradu komada torte koristila sam šablonu koju sam pronašla zahvaljujući Ninočki i njezinom prekrasnom blogu Plavo nebo žuti kamen
Kako napraviti cvjetiće pronašla sam ovdje.
Svaka torta treba i tanjur.
Za izradu ovog tanjura je potrebno:
karton,
novinski papir,
malo uža kartonska rolica npr. od kuhinjske folije
skalpel
drvofix
bijela akrilna boja
bitumen
Zelenu i sivu ružicu sam radila od novinskog papira i zelene salvete koje sam ukrutila drvofixom, na isti način kako se rade i ružice od platna. Baš sam htjela vidjeti može li se.
Ma stvarno, napraviti ovu tortu je - Piece of Cake.
Torta je pomagalo za nastavu u Helen Doron centru Špansko.

13 rujna 2011

Police na bolji način

Pin It
Eo me opet u kartonu. Prošli tjedan sam počupala "police u nastajanju" iz kupaonskog ormarića i krenula ih raditi drugom metodom koja je puno jednostavnija i brža. Police se rade tako da kartonske ploče iskrojimo u željenim dimenzijama pritom pazeći na smjerove ćelija kartona. (Ovo se može lijepo vidjeti na gornjoj slici.) Jedna ploča je rezana tako da su ćelije vodoravne a druga da su ćelije okomite. Ploče se slažu naizmjence jedna na drugu. Na taj način se postiže veća čvrstoća ali se sprječava i savijanje kartona.
Ploče se zatim premažu drvofixom, precizno postave jedna na drugu i ostave pod opterećenjem da se ljepilo osuši.
E sad, dok su se police sušile, primila sam se i nemilog posla - izravnati površinu na koju će se police oslanjati a na kojoj se nalaze ostaci kartona i ljepila "počupanih polica". I eto, platila sam cijenu predomišljanja i mijenjanja taktike - osim nepovratnog gubitka vremena i materijala, potekla je i krv, ali drugačije nije išlo nego silom.
Kada se ljepilo osušilo, dobila sam dvije ploče željenih dimenzija. Doduše, na 6 ploča koje sam lijepila i spajala u jednu "debelu" ostavila sam 3 cm viška sa svake strane. Zašto? Zato jer ću sada "debelu" ploču, ubodnom pilom, izrezati na točnu dimenziju i dobiti lijep i uredan rub. E, a zašto baš 6 ploča? Zato jer sam od njih dobila 2,5 cm debljine. Kužite? Baš koliko mi je i trebalo.
I konačno, kada su police dobile svoje konačne dimenzije, slijedi postavljanje. Ali to je sve već jasno samim pogledom na fotgrafije. Eto, to je taj novi i bolji način.
I još za kraj posta, dvije fotke da se malo hvalim.

Botty the Robot

Pin It
Maska robota koji uopće ne izgleda kao robot ali je robot - Botty the Robot. I što još da se tu priča? Zadatak izvršen. Ne baš po mojem ukusu i na moj način, ali takav je trebao biti. Ponekad trebamo raditi i ono što nam baš i nije...
(Botty skeniran s naslovnice udžbenika Helen Doron škole)

08 rujna 2011

I opet namještaj od kartona

Pin It
Ako ste mislili da sam se ohladila od izrade kartonskog namještaja, varate se. U izradi je novi komad, započet još prije godišnjeg odmora ali nekako mi sve ide sporo. KRONIČNO NEMAM VREMENA.
No evo, djeca su krenula u školu, udžbenike sam nabavila, kupila po nekoliko pari papuča i tenisica, kupila i torbu za prvašića koja je odmah prvi dan pukla, knjige omotala, ispisala naljepnice... i valjda je to - to. (Ma nije, znam i sama, ali se tješim.)
Kada sam se konačno dočepala vremena za moj ormarić, ozbiljno sam se primila posla i sve počupala.
Ne, nije me primila žuta minuta nego mi je sinula bolja ideja kako da napravim unutrašnju pregradu i policu.
Sigurno vas zanima i što će to biti - kupaonski ormarić pored perilice. Dojadili su mi deterđenti koji stoje pored mašine na podu i vrište - "Nemamo svoje mjesto! Nemamo svoje mjesto!" E pa sad će ga imati. Samo moraju pričekati da nađem vremena.
(Ovako je izgledalo prije čupanja)

06 rujna 2011

Košarica. Još jedna.

Pin It
Ona prva vam se svidjela. I meni.
Pa sam napravila još jednu. Da vidim jel' znam ponoviti.
I gle čuda. Znam!
Ali ova je smeđkasta s crvenim trakicama.
I ima veće cvjetove.

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails