Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Prikazuju se postovi od lipanj, 2010

Još malo o "Baustelle stilu"

Nisam tražila, same su sličke došle k meni. Još uvijek puna kreativne energije i poleta koja me držala od prošlog posta, tražeći nešto sasvim deseto na netu, ugledala sam ove sličice koje moram podijeliti s vama, a nastavak su prethodnog posta. Neću previše pisati. Sve će vam biti jasno kad vidite slike. Što se još može napraviti od građevinske palete? A što kažete na ovo? Odlična klupa. Ja bih, doduše, izabrala drugačiji uzorak za jastuke, ali naglasak je na klupici napravljenoj od paleta. Mraaaaaak ideja. preuzeto s monsieurecup Kada imate klupicu treba vam i stol. Zar ne? Evo ga, od "špule" na koju se namotavaju kablovi. (Ovo nemam u svome dvorištu, šmrc!) preuzeto s Anna Tralala Creations I za kraj, jedna preslatka kištrica s linkom na kojem je tut. One su vam se u prošlom postu posebno svidjele, a ja sam jučer još jednu pokupila pored dućana :-) preuzeto s bab-la-bricoleuse

Stvaralačka kriza... ili nešto drugo???

Radovi na kući su u punom jeku. Napreduju... ali kraj se još uopće ne nazire, a ja hodam ko luda Marta po vlastitoj baušteli (zna li netko kako se ovaj izraz točno piše?) i sakupljam. Što sakupljam? Ooooooo... Pa sakupljam "blago". Iako sam ovog ljeta primorana kreativnost pospremiti u džep, ruke mi nisu zavezane. A ni glava kojom lete lude ideje. Dakle, motam se po dvorišu, pentram se po potkrovlju, prevrćem i snimam. Ne mogu si pomoći. Zašto baciti nešto što se još lijepo i nadasve korisno može upotrijebiti. Do sada sam sakupila poveću šaku čavala različitih veličina a čavli uvijek dobro dođu (kod mene zasigurno), puno dasaka i dašćica za raznorazne decoupage avanture, dva kartonska tuljca dužine 1,5m, jedan drveni okvir većih dimenzija s pričvršćanim nosačima, polupraznu bocu pive, jednu koliko-toliko neoštećenu paletu... I tko zna što ću još naći. Moram vam priznati da je sakupljanje građevinskog materijala doista uzbudljivo, pogotovo kada već imaš ideju što ćeš s tim na

Desetka

Još je jedna školska godina za nama. Školska je torba ćušnuta negdje u ćošak i pojma nemamo više što je u njoj. Posljednji dan škole, osim torbe i papuča kući su stigli i školski radovi. Sve ono što se vrijedno radilo, tijekom cijele godine. S velikim zanimanjem sam prelistala radove moje male djevojčice. Nisam znala koji je ljepši od kojeg (kao i svaka ponosna majka), ali OVAJ rad... OVAJ rad je zaista zaslužio, ne peticu, nego poštenu desetku. Najbolji rad u razredu (a i šire), zaslužio je objavljivanje na maminom blogu. A desetku je zaslužila i moja prekrasna djevojčica koja je jučer navršila punih deset godina, moja Laura. Tema rada: Moja najbolja prijateljica i ja Tehnika: kombinirana tehnika s naglaskom na recikliranje NASMIJANO NEBO BY LAURA

Ljeto u mome dvorištu

Moram se pohvaliti svojim povrtnjakom. Nakon što sam uredila kantu sa smetlišta, stvorila sam u njoj svoj mali vrt. Na dno kante postavila sam nekoliko ciglica kako bih stvorila neku vrstu drenaže, zasula cigle zemljom i posijala salatu i rikolu. Salata lijevo, rikola desno - ipak treba biti nekog reda u vrtu. Zar ne? U sredinu sam još presadila i peršin kupljen u teglici koji je pokazivao znakove odustajanja od tegličkog života. Pružena mu je još jedna šansa koju je prihvatio svim svojim listovima i korijenom. Rikola je niknula odmah drugi dan nakon sijanja i svakim danom je sve veća i veća, dok se salata malo nećka. No, konačno je i ona provirila, sramežljivo i oprezno. No, kako god, ponosna sam na svoj povrtnjak. Tako je počelo ljeto u mom dvorištu. A onda... Počeli su radovi, a ovo je ostalo od moje radionice Na žalost, na tavanu nismo našli nikakvu zaboravljenu škrinju s blagom, iako je bilo interesantnih detalja kao npr. novine iz 1972. godine I eto, iz navedenih razlo

Ponosna...

U jednom od mojih prijašnjih postova sam vam otkrila da u našem kreativnom obiteljskom krugu postoji i baka, samozatajna i nenametljiva - MOJA MAMA! Nikada nije isticala svoje umijeće, a ja se sjećam, još dok sam bila dijete, da je stalno nešto crtala, kreirala, skicirala... ali onako, za svoju dušu. Njeni radovi su uvijek bili predobri, savršeni i ostavljali su bez daha, a ona je samo odmahivala rukom i govorila - "Ma nije to ništa." I konačno, prošle jeseni, uspjela sam je nagovoriti da krene na likovnu radionicu. Trebam li išta više reći? Ovo su neki njeni radovi predstavljeni jučer na otvorenju izložbe u Kulturnom centru Peščenica. Fotkala sam ih i objavljujem ih ponosno, bez njezinoga znanja jer znam da bi rekla: "Ma daj, molim te, nemoj me zezati..."