29 lipnja 2010

Još malo o "Baustelle stilu"

Pin It
Nisam tražila, same su sličke došle k meni.
Još uvijek puna kreativne energije i poleta koja me držala od prošlog posta, tražeći nešto sasvim deseto na netu, ugledala sam ove sličice koje moram podijeliti s vama, a nastavak su prethodnog posta. Neću previše pisati. Sve će vam biti jasno kad vidite slike.
Što se još može napraviti od građevinske palete?
A što kažete na ovo?
Odlična klupa. Ja bih, doduše, izabrala drugačiji uzorak za jastuke, ali naglasak je na klupici napravljenoj od paleta. Mraaaaaak ideja.
preuzeto s monsieurecup
Kada imate klupicu treba vam i stol. Zar ne? Evo ga, od "špule" na koju se namotavaju kablovi. (Ovo nemam u svome dvorištu, šmrc!)
I za kraj, jedna preslatka kištrica s linkom na kojem je tut.
One su vam se u prošlom postu posebno svidjele, a ja sam jučer još jednu pokupila pored dućana :-)

28 lipnja 2010

Stvaralačka kriza... ili nešto drugo???

Pin It
Radovi na kući su u punom jeku. Napreduju... ali kraj se još uopće ne nazire, a ja hodam ko luda Marta po vlastitoj baušteli (zna li netko kako se ovaj izraz točno piše?) i sakupljam. Što sakupljam? Ooooooo... Pa sakupljam "blago". Iako sam ovog ljeta primorana kreativnost pospremiti u džep, ruke mi nisu zavezane. A ni glava kojom lete lude ideje.
Dakle, motam se po dvorišu, pentram se po potkrovlju, prevrćem i snimam. Ne mogu si pomoći. Zašto baciti nešto što se još lijepo i nadasve korisno može upotrijebiti. Do sada sam sakupila poveću šaku čavala različitih veličina a čavli uvijek dobro dođu (kod mene zasigurno), puno dasaka i dašćica za raznorazne decoupage avanture, dva kartonska tuljca dužine 1,5m, jedan drveni okvir većih dimenzija s pričvršćanim nosačima, polupraznu bocu pive, jednu koliko-toliko neoštećenu paletu... I tko zna što ću još naći. Moram vam priznati da je sakupljanje građevinskog materijala doista uzbudljivo, pogotovo kada već imaš ideju što ćeš s tim napraviti. Zanima vas? Pa hajmo redom:
sakupiti prazne pivske i PVC boce od sokova koje majstori nemilosrdno odlažu uokolo i odnijeti ih u dućan, ne toliko zbog povrata naknade koliko zbog reciklaže.
Kartonski tuljci na kojima su bili najloni za pokrivanje krovišta i zaštitu od kiše koja je moju kabrio kuću u nekoliko navrata nemilosrdno okupala. Što ću s njima? Trenutno nemam pojma ali zasigurno će poslužiti u nekom naletu papier-mache inspiracije.
Drveni okvir s nosačima koji je do sada štitio starinjsku razvodnu kutiju postati će polica za sitnice na zidu sobe moje kćeri. Možda dobije i koju poprečnu poličicu, ali to ćemo još vidjeti.
Drvena paleta na kojoj je prenošena cigla, postati će zidni stalak za cvijeće ili začinsko bilje na mome novouređenom balkonu. Kako? To me i muž pita. Pa evo, ovako nekako:
Od drvenih dašćica koje sam sakupila pokušati ću napraviti nešto slično ovome a za to mi, osim dašćica, trebaju i čavli. Zar ne?
Hmmmm, na gradilištu se koriste i razne ljestve, a moji majstori koriste baš ovakve sa ove dvije sličice. Nisam baš sigurna da ću i njih uspjeti nabaviti (čitaj pokupiti) osim ako ih ne zaborave kad završe posao, ali maštati nije zabranjeno. Pa...
Koja luda ideja sa ovim stolcem. A ja baš imam jedan takav, doduše u upotrebi ali... možda nabavim još koji na obližnjem smetlištu. Dobro, ovaj stolac nisam našla na mome gradilištu, ali baš se uklopio u ovaj reciklirajući post. A znam da će se ideja i vama svidjeti.
Okvir starog drvenog prozora, mogao bi postati gornja ploča stolića. Znate li da u garaži (do koje trenutno ne mogu jer je ispred nje miješalica), imam stolić s razbijenom gornjom pločom? A znate li i da uskoro mijenjamo prozore? A jesam li već rekla da ćemo preurediti i balkon na kojem je potreban stolić? A imam i čavle.
Prije preuređenja smo poskidali i neka stara vrata... Možda nađu svoje novo mjesto u jednoj dječjoj sobi, kao vješalica ili kao pano ili kao ploča za pisanje... Tko zna?
Čvrste drvene kištice su se pojavile iz nepoznatih razloga na mojem dvorištu. Valjda su dečki nešto donijeli u njima, i zamislite, htjeli su ih baciti. Bila sam oduševljena kada sam shvatila da ih mogu spasiti. A imam još i jednu malo veću i čvršću koju sam nedavno pokupila ispred nekog dućana. Sada u njoj stoje, dobro pospremljene, moje farbice. Što će mi te kištice? Ah, to me i muž pita. Pa...
Eto, time se bavim u zadnje vrijeme, kada već ne mogu biti produktivna u potpunosti.
Fotografije za ovaj post su moje ili preuzete sa vintagejunky i BHG.
I za kraj jedna dobra vijest za sve koji su se zabrinuli za moju lavandu posred koje su majstori stavili nogu od skele i raskolili je na pola - lavandica je, unatoč svim teškoćama i nedaćama, procvjetala.

23 lipnja 2010

Desetka

Pin It
Još je jedna školska godina za nama. Školska je torba ćušnuta negdje u ćošak i pojma nemamo više što je u njoj. Posljednji dan škole, osim torbe i papuča kući su stigli i školski radovi. Sve ono što se vrijedno radilo, tijekom cijele godine. S velikim zanimanjem sam prelistala radove moje male djevojčice. Nisam znala koji je ljepši od kojeg (kao i svaka ponosna majka), ali OVAJ rad... OVAJ rad je zaista zaslužio, ne peticu, nego poštenu desetku. Najbolji rad u razredu (a i šire), zaslužio je objavljivanje na maminom blogu.
A desetku je zaslužila i moja prekrasna djevojčica koja je jučer navršila punih deset godina, moja Laura.
Tema rada: Moja najbolja prijateljica i ja Tehnika: kombinirana tehnika s naglaskom na recikliranje
NASMIJANO NEBO BY LAURA

11 lipnja 2010

Ljeto u mome dvorištu

Pin It
Moram se pohvaliti svojim povrtnjakom. Nakon što sam uredila kantu sa smetlišta, stvorila sam u njoj svoj mali vrt. Na dno kante postavila sam nekoliko ciglica kako bih stvorila neku vrstu drenaže, zasula cigle zemljom i posijala salatu i rikolu. Salata lijevo, rikola desno - ipak treba biti nekog reda u vrtu. Zar ne? U sredinu sam još presadila i peršin kupljen u teglici koji je pokazivao znakove odustajanja od tegličkog života. Pružena mu je još jedna šansa koju je prihvatio svim svojim listovima i korijenom. Rikola je niknula odmah drugi dan nakon sijanja i svakim danom je sve veća i veća, dok se salata malo nećka. No, konačno je i ona provirila, sramežljivo i oprezno. No, kako god, ponosna sam na svoj povrtnjak. Tako je počelo ljeto u mom dvorištu. A onda...

Počeli su radovi,
a ovo je ostalo od moje radionice
Na žalost, na tavanu nismo našli nikakvu zaboravljenu škrinju s blagom,
iako je bilo interesantnih detalja kao npr. novine iz 1972. godine
I eto, iz navedenih razloga, objavljujem kreativnu pauzu u svome radu. Nadam se da će te mi opravdati izostanak... Svoje kistove, farbe i papiriće sam morala na neko vrijeme pospremiti. Nježno sam ih umotala i uredno posložila. Budući da je moja četveročlana obitelj plus novopridruženi član - tromjesečno štene, prisiljeno na skučeni život u dnevnoj sobi prepunoj stvari iz cijele kuće, za kreativu trenutno zaista nema mjesta. Pa, dok tako čekam da ljeto prođe, u nedostatku vlastitih uradaka malo ću se hvaliti svojim biljkama, koje eto, još uvijek odolijevaju teškoćama.
moj povrtnjak na baušteli
obožavani jasmin u najjačem cvatu Zar nije predivan?
neko sitno bijelo cvijeće koje sam proljetos posijala
i svakim se danom sve više divim njegovim cvijetovima
hibiskus, samo što nije...
brusnica, kupila sam pelcer iz čiste znatiželje, i čini mi se da joj je dobro kod mene...
I to je sve od moga ovoljetnog bilja, nagurano na balkon koji je još koliko-toliko netaknut, samo maaaaaalooooo zasut prašinom, postojano i upravo u najljepšem cvatu. Na dvorištu mi više ništa ne raste osim skele, kamiona i kontejnera te hrpetine cigli i pijeska.
ljeto u mojem dvorištu
tulipani
grm lavande po sred kojega stoji noga od skele
No, jednoga dana, moje dvorište će ponovo biti lijepo i zeleno, kao što je već i bilo.
A do tada... hm, možda ipak nađem neki mali kutak za neki mali, mali, mali kreativni uradak...

09 lipnja 2010

Ponosna...

Pin It
U jednom od mojih prijašnjih postova sam vam otkrila da u našem kreativnom obiteljskom krugu postoji i baka, samozatajna i nenametljiva - MOJA MAMA! Nikada nije isticala svoje umijeće, a ja se sjećam, još dok sam bila dijete, da je stalno nešto crtala, kreirala, skicirala... ali onako, za svoju dušu. Njeni radovi su uvijek bili predobri, savršeni i ostavljali su bez daha, a ona je samo odmahivala rukom i govorila - "Ma nije to ništa." I konačno, prošle jeseni, uspjela sam je nagovoriti da krene na likovnu radionicu. Trebam li išta više reći?
Ovo su neki njeni radovi predstavljeni jučer na otvorenju izložbe u Kulturnom centru Peščenica. Fotkala sam ih i objavljujem ih ponosno, bez njezinoga znanja jer znam da bi rekla: "Ma daj, molim te, nemoj me zezati..."

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails