Nasmijano nebo

To je trebao biti jedan sasvim običan vikend na moru. Djeca su bila sa bakom i dedom na proljetnim praznicima i na kraju tjedna smo došli po njih. Iako nije bilo baš najljepše vrijeme, odlučili smo prošetati uz more. A tamo je bilo - smeće. Pored kontejnera stajala je kanta puna polomljenih keramičkih pločica. Ogledavala sam je, ogledavala, ali sam ipak produžila dalje, poznavajući negodovanje moje ekipe kada se ja dočepam smeća. Tu noć nisam mogla spavati. Negdje oko 3/4 ujutro, sjetila sam se da sam dva tjedna ranije, iz nepoznatih razloga kupila sjeme salate i rukole. Bingo! Kanta će biti moj balkonski povrtnjak. A ta ideja bi se čak mogla svidjeti i mojim gunđavcima. I nisam pogriješila. Ideja je drugi dan bila prihvaćena kada sam se pojavila s njom u rukama dok su moji maleni pecali, iako je Luka prvo pomislio kako sam kantu donijela njima za čuvanje upecane ribe. Inače, topli savjet za sve one koji obilaze razna smeća i smetlišta kao ja - kada nešto vidite, ne ostavljajte nego u...

Ukrasna kutija za poklone... Pokloni su još ljepši kada su zapakirani u neki lijepi omot ili kutiju. Ova kutija namijenjena je vilama. Mogu je nekome pokloniti, a možda je neka vila i dobije. Bilo kako bilo, kutija je spremna. Rađena je u tehnici papier mache, baza je karton, obojana je akrilnim bojama. Dimenzije su 13x13x30 cm.

Neki dan me Katarina uputila na jedan prekrasan blog za koji do sada nisam uopće znala. Došavši na Krpice i konce , oduševila sam se. Među mnoštvom zanimljivih postova, postoje i oni naslovljeni - sve(t) od papira . Moram li reći da sam se oduševljeno bacila u taj sve(t) i proučila čega sve tamo ima? No, moju pažnju je privukla jedna posebna vaza - vaza od papira . I... ta-daaaaaam!!! Evo je. Doduše, nije vaza nego kutija, ali zar je to bitno? Za izradu moje kutije bilo je potrebno dva dana (zbog sušenja, ali i zbog toga jer sam morala ići na posao). Dimenzije su 20x20x15 cm. Koristila sam kartonsku kutiju (onu malo deblju i čvršću), skalpel, pik traku, drvofix, pakpapir, crveni papir za umatanje poklona i dvije crvene ukrasne trake. Kutija je dosta čvrsta, a čini mi se i da lijepo izgleda. Što vi mislite?

Već neko vrijeme nisam radila pinate, i kada mi je stigla ova narudžba, baš sam se razveselila. Željeni lik je bo Tweety. OK - je bilo na prvu, ali kada sam trebala početi raditi, lagano me uhvatila nervoza. Kako ću ga složiti? Pa Tweety je lik iz crtića. Kako da ga materijaliziram? Primila sam se posla, napuhala balon i krenula. Dalje je sve išlo lako. Iako sam prvotno mislila napraviti samo glavu, ipak sam mu dodala tijelo i ruke i noge. I dobro da jesam. Baš mi se sviđa kako je ispao. Tweety je gotov, dalje je sve na njemu. Zadatak mu je razveseliti jednu djevojčicu za njezin rođendan tako da nju i njene goste iznenadi kišom slatkiša. Nadam se da će to časno odraditi.

Potrošila sam ljepljivu traku i ostao mi je središni kartonski kolut... Sve jasno? Nisam si mogla pomoći. Malo kaširanja, bijela boja za podlogu, satenska traka i preko nje mrežasta taka zaljepljene i premazane drvofixom. I sad imam novu narukvicu koja mi uopće nije loša.

Jesam li ono jednom rekla da neću raditi kutije? Pa šta mi bi? To je tako zabavno (i zarazno). Ova kutiju sam radila za poklon kćeri moje prijateljice. Ma... kutijica je zgodna, ali curetak ima 15 godina i baš si nešto mislim jesam li pogodila boje? Nadam se da če joj se svidjeti. Ako ne boje, barem natpis... No, ne preostaje mi ništa drugo, nego napuniti kutiju još nekim sitnicama i krenuti u posjet. Pa... kako bude-bude. Tehnika? Decoupage, pittoricco, print na salvete. E, da... i potpis je tu :-)