XXXL pladanj

Sinoć smo djeca i ja odveli Donu na trčanje livadom, kako to i inače radimo svaku večer. Ništa posebno. Na livadi je bilo pseće društvo kao i svake večeri, ništa posebno. No, jučerašnja večer ipak je bila po nečemu posebna. Na putu do livade uvijek prolazimo pored kontejnera za smeće (tako nam ide put). Ništa posebno, rekli bismo opet. Ali sinoć... sinoć je pokraj smeća bio odbačen drveni pladanj.

I opet ništa posebno, netko bi rekao. Da, rekla bih to i ja da pladanj nije XXXL VELIČINE. Nikada nisam vidjela toliki pladanj i nemam pojma čemu toliki pladanj služi. Od punog je drveta, raskliman je, prljav i flekav, ali ne smeta. Dimenzije su mu 75cm X 45 cm a ja sam ga morala imati. Mogla bih u njemu, recimo, držati djecu. Ili bi se mogla u njemu sunčati. Što kažete?

I sada ja vas pitam:

1. ŠTO ĆE MENI TAJ PLADANJ?
2. ČEMU ON TOLIKI, ZAPRAVO, SLUŽI?
3. KAKO DA GA JA UPOTRIJEBIM?
4. KAKO DA GA UREDIM ZA NAMJENU NAVEDENU POD BROJEM 3?

Veselim se vašim ludim ali i manje ludim, konkretnim idejama. A onu ideju koja me obori s nogu, nagrađujem - suncem u željenoj dimenziji. Jedini uvjet je da mi ne predložite da pladanj upotrijebim kao - pladanj. Možete me obarati s nogu do 10. 6. Nakon toga se idemo sunčati.

1 + 1 + X = mnogo

Evo, zabavila sam se matematikom i dobila rezultate. Izračunala sam koliko mi je vremena i materijala bilo potrebno za izradu noćnog ormarića dimenzija 88 cm visine, 35 cm širine i 23/45 cm dubine. Jako sam se iznenadila dobivenim rezultatom. Za izradu mi je bio potreban 31 sat.

Samo konstruiranje koje obuhvaća, skiciranje, krojenje, rezanje, postavljanje unutarnjih prečkica i njihovo učvršćivanje, te izradu ladica trajalo je 14 sati.

Kaširanje rubova i spojeva oduzelo mi je 7 sati.

Bijeljenje tj. pripremanje smjese za podlogu i njeno nanošenje te zatim brušenje i čišćenje trajalo je 3 sata.

I na kraju samo dekoriranje, tj. krojenje i lijepljenje tapete, decoupage na ladicama i lijepljenje satenskih traka te montiranje ručkica trajalo je ukupno 7 sati.

Od metrijala sam potrošila:

2 pik trake (1 usku i 1 širu)

karton (2 veće kartonske kutije)

1 nož za skalpel

drvofix (1 kg)

silikonske patrone (5 kom)

glet masu (cca 1,5kg)

brusni papir (1 list)

ljepilo za tapete (malo)

zidnu tapetu (1/3 role)

satenske trake (cca 3m)

lak (malo, za ladice)

3 ručkice

6 šarafića

6 podloge za šarafiće

od električnih aparata sam koristila (kažu da i to treba računati):

ubodnu pilu (1/2 sata)

silikonski pištolj (1/2 sata)

brusilicu (1/2 sata)

usisivač (10 min)

E, sad... dok pišem ovaj post, razmišljam da li da ga uopće objavim. Ove brojke za oznaćavanje vremena me zastrašuju. Zar sam zaista toliko vremena potrošila? Dobro, konstruiranje traje i to je dosta zahtjevan posao kojeg treba napraviti točno na milimetar, svaku prečkicu treba individualno prilagoditi i podesiti njenom mjestu... Ali... 7 sati dekoriranja??? 7 sati kaširanja??? Jesam li ja to užasno spora i predetaljna ili zaista taj posao toliko traje? Stvarno sam začuđena. Ili je to stvarna slika mojega rada? Pojavljuje mi se tisuću i jedno pitanje na koje ne znam odgovor. Ali me zato sada intrigira ideja da pokušam sve te procese unaprijediti i ubrzati. Hmmm... Ali kako?

Jeste li i vi ikada pokušali mjeriti svoje kreativno vrijeme i utrošak materijala? Zanima me do kakvih ste spoznaja došli? Molim Vas, utješite me. Ili me možda pokudite ako sam zaslužila zbog svoje sporosti.

A ako sam sve napravila baš onako kako treba, slijedeći puta ću, baš kao i moj mali Spiderman, staviti štitnike u uši i upaliti brusilicu pa neka se sve oko mene praši još narednih 30 sati.

Osijek

Ljudi moji, bila sam u Osijeku. Prvi puta u životu. Grad me oduševio. Bilo mi je divno, a moj doživljaj ovoga zelenoga grada pogledajte na blogu Sretno vrijeme. Zahvaljujem Vesni što je objavila moj tekst ali joj i zahvaljujem što nam svojim postovima priređuje zaista sretno vrijeme dok čitamo što nam sve želi reći. I zato, prošvrljajte obavezno po blogu jedne dizajnerice interijera, Feng - shui savjetnice, svjetske putnice i mame troje djece. Tamo se zaista kriju mnoga blaga u vidu preporuka, kritika, mišljenja, prikaza, savjeta... I sad dosta pisanja. Trk u Sretno vrijeme.

Save the Chidren

Hajmo, blogeri i blogerice i svi ljudi dobre volje i dobrih namjera! Ovdje je peticija za koju imamo svega još par dana da ju potpišemo. Potpisivanje traje do 29. svibnja, pa požurite.

A o čemu se radi?

U siromašnim zemljama svijeta, djeca umiru u velikom broju iz jednog banalnog razloga - nisu cijepljena. Cijepivo za bolesti od kojih oni umiru postoji već godinama, ali ta djeca nemaju sreće da žive u osviještenim zemljama i među osviještenim ljudima koj o tome odlučuju. U njihovim zemljama cijepiva ili nema ili ga nema dovoljno. Peticija se potpisuje s namjerom da se proširi svijest i potrebi i korisnosti cijepljenja u tim zemljama, kao i da se osiguraju sredstva za kupnju cijepiva.

Peticiju provodi organizacija Save the Chidren a naziv kampanje je No Child is Born to Die

Na sudjelovanje u ovoj kreativno humanitarnoj akciji pozvala me draga Leptirica Nataša, a kako je akcija zamišljena...

1. Potpišite Peticiju i obavijestite prijatelje o njoj

2. Zamolite dijete da nacrta sebe - u sadašnjosti ili u budućnosti

3. Napišite post o Kampanji i uključite link s peticijom. Bitno je da ljudi potpišu peticiju do nedjelje 29.5.2011.

4. Uključite u ovu Kampanju 8 blogera

5. Idite ovdje i linkajte svoj post o kampanji

Evo, ovo je crtež mojega Luke, uskoro sedmogodišnjaka. Sada, kada je mali, mama ga vodi za ruku dok idu u vrtić, a kada bude veliki biti će policajac koji će zaustavljati uragane i tsunamije (ono iza su dva uragana).

8 blogera neću prozivati jer smatram da imamo još jako malo vremena za potpisivanje peticije. Ljudi, svi ste pozvani, uključite se, barem potpisom.

Ružni noćni ormarić

... ali ne zato što je ružan, već zbog ruža.

Uspjela sam! Završila sam ga u roku tjedan dana, a mogla sam i za manje da nisam cijeli tjedan obavljala neke dosadne administrativne poslove koje nemaju veze s ovim ormarićem. No, pustimo sad to. Ormarić je na svome mjestu i noćas sam spavala uz njega.

Evo, samo na brzaka par podataka o dekoriranju - ladice su rađene decoupageom i to peglanjem. Uspjelo je iako mi je bilo prvi puta. (Ladice inače nisu ovako žute kako su ispale na fotografijama. Ne znam što im je bilo dok sam ih slikala.) Korpus ormarića obljepljen je bijelom zidnom tapetom. Cijeli ormarić dodatno je ukrašen crvenim satenskim trakama. Na ladice su pričvršćene metalne ručkice.

Dok sam izrađivala ormarić, vodila sam bilješke o utrošku vremena i materijala. Dajte mi malo vremena da sve zbrojim i podijelim, pa ako vas zanima, slijedi još jedan post o ovom kartonskim čudu.

A u subotu, dok sam završavala ormarić, Zagreb je pogodilo strahovito kišno nevrijeme u kojem je stradala moja ruža penjačica. Dakle, ruže su bile u centru pažnje ovoga vikenda u mojoj kući.

Nisam zaspala, još...

U zadnje vrijeme nisam baš orna u objavljivanju postova, ali to ne znači da spavam. Bar ne još... A kao dokaz prilažem fotografiju moje ruke. Ova fotka nastala je noćas, negdje oko 2 sata. Ako vam se čini da je na ruci potrgana gumena rukavica, varate se. Na ruci mi je drvofix. Nije pakung ali slično djeluje.

A što stvara ta ruka? Eeeee... nešto kraj čega ću spavati, jednoga dana kada budem imala vremena za spavanje. Izrađujem si vlastiti noćni ormarić, ormarić koji prema dimenzijama uopće nije ormarić već pravi mali ormar - 88 x 35 x 23/45 cm.

Ovoga puta nemam baš mnogo fotografija zato što:

• dosadila sam sama sebi fotkama "faza po faza"
• proces nastajanja kartonskog namještaja sam ionako do sada već nekoliko puta prikazala
• tijekom rada vodim bilješke o utrošenom vremenu i materijalu pa izbjegavam sve ostale poslove koji mi oduzimaju vrijeme i prostor

Ali ipak, evo dvije fotkice nastale u prolazu, u vrijeme dok nisam mjerila vrijeme. Eto, tek toliko...

I da, za ovo mi je trebalo dva dana i jedna noć. A u nedjelju se planiram naspavati kraj njega. Dakle, odbrojavanje traje, još: 4 noći...

Hickory Dickory dock, the mouse ran up the clock...

Hickory Dickory dock, The mouse ran up the clock,

The clock struck one The mouse ran down, Hickory Dickory dock.

Hickory Dickory dock, The mouse ran up the clock, The clock struck two And down he flew, Hickory Dickory dock.

Hikory Dickory dock, The mouse ran up the clock, The clock struck three And he did flee, Hickory Dickory dock.

Hickory Dickory dock, The mouse ran up the clock, The clock struck four, He hit the floor, Hickory Dickory dock.

Hickory Dickory dock, The mouse ran up the clock, The clock struck five, The mouse took a dive, Hickory Dickory dock.

Hickory Dickory dock, The mouse ran up the clock, The clock struck six, That mouse, he split, Hickory Dickory dock. Hickory Dickory dock, The mouse ran up the clock, The clock struck seven, 8, 9, 10, 11, Hickory Dickory dock. Hickory Dickory dock, The mouse ran up the clock, As twelve bells rang, The mousie sprang, Hickory Dickory dock.

Hickory Dickory dock, "Why scamper?" asked the clock, "You scare me so I have to go! Hickory Dickory dock."

PS. tijekom izrade ovog sata, dobro sam se posvađala sa šablonom. Nakon što sam joj zaprijetila, nakon neznamnisamabroja koliko neuspjelih pokušaja, da će završiti kao privjesak za ključeve, pametnija je popustila.

Kosa? Ne. Kosa!

Predstavljanje programa koji se provodi u Centru Helen Doron Špansko, knjižnica, mnoštvo roditelja i djece i teacher Sandra. A Sandri treba kosa kako bi pokosila pšenicu...

A meni je trebalo malo kartona, malo novinskog papira, malo boje, drvofixa i jedan štap. A za foto sesion - moja kanta s niknulom rikolom, salatom i peršinom, te moj auto kojim sam jedva dostavila kosu za vrijeme proloma oblaka.