17 svibnja 2010

Jedna sasvim obična kanta

Pin It

To je trebao biti jedan sasvim običan vikend na moru. Djeca su bila sa bakom i dedom na proljetnim praznicima i na kraju tjedna smo došli po njih. Iako nije bilo baš najljepše vrijeme, odlučili smo prošetati uz more. A tamo je bilo - smeće. Pored kontejnera stajala je kanta puna polomljenih keramičkih pločica. Ogledavala sam je, ogledavala, ali sam ipak produžila dalje, poznavajući negodovanje moje ekipe kada se ja dočepam smeća. Tu noć nisam mogla spavati. Negdje oko 3/4 ujutro, sjetila sam se da sam dva tjedna ranije, iz nepoznatih razloga kupila sjeme salate i rukole. Bingo! Kanta će biti moj balkonski povrtnjak. A ta ideja bi se čak mogla svidjeti i mojim gunđavcima. I nisam pogriješila. Ideja je drugi dan bila prihvaćena kada sam se pojavila s njom u rukama dok su moji maleni pecali, iako je Luka prvo pomislio kako sam kantu donijela njima za čuvanje upecane ribe.
Inače, topli savjet za sve one koji obilaze razna smeća i smetlišta kao ja - kada nešto vidite, ne ostavljajte nego uzimajte - ODMAH! Bez razmišljanja! Ja sam ovaj puta imala sreće pa me kanta dočekala sljedeće jutro, što je prava rijetkost. Da sam je odmah uzela, spavala bih barem drugu polovicu noći, nakon spasonosne ideje o povrtnjaku. Ovako nisam spavala uopće.
Kanta je sretno stigla u Zagreb i čekala svoj red na makeover. A čekala je i da se malo sprijateljimo, osjetimo i osmislimo kakav će joj biti outfit (uh, kako baratam izrazima...)
Nakon osnovnog čišćenja vlažnom krpicom i blagom sapunicom, premazala sam je bijelim akrilnim lakom . Kada se bijela podloga osušila, rubove i dijelove koje sam kasnije namjeravala prebrusiti, premazala sam zelenom akrilnom bojom u mojoj omiljenoj nijansi. Zahvaljujem mojoj dragoj Sandri Z. koja me uputila na ove akrilne boje. Stvarno su odlične. Radi se o Marabu Basic Acrylic, Chemaco, 80ml. Ima ih u raznim nijansama.
Zelene dijelove sam zatim dobro premazala voskom u nekoliko slojeva. Za svaki slučaj, neka se nađe... najteže mi je bilo premazivati ručke zbog njihovog oblika, ali uspjela sam. Cijelu kantu sam ponovo, još jedamputa premazala bijelim akrilnim lakom. Vrlo često koristim ovaj lak jer je jako podatan, izdašan, ne smrdi i jako brzo se suši. Nakon što se sve osušilo, moja pomagačica Laura se primila posla i finim brusnim papirom pobrusila dijelove na kojima je bio vosak. Na nekim dijelovima je malo jače pritisnula, pa je ogulila boju do lima, što nam se učinilo interesantnim pa smo odlučile da ćemo tako i ostaviti. Kantu nisam bojala sa njene unutarnje strane. Ostavila sam je kakva je, budući da je namijenjena sadnji povrća.
Kada sam završila sa bojanjem i uređivanjem podloge, uslijedilo je ukrašavanje i decuopage. Salvete sam trgala i slagala motiv ivančica kako bi izgledalo kao da su u slijedu. Budući da je boja salveta baš u bojama koje sam zamislila za moju kantu, koristila sam skoro cijele, i motiv ivančica i njihovu podlogu. Nakon što se decoupage osušio, uslijedilo je sjenčanje tj. pittoricco. Tunjkanje komadićima spužve umoćenim u željenu boju. Zbog nijansi koje se prelijevaju na i oko motiva, koristila sam "moju" zelenu, bijelu i žutu pomiješane u jačim ili slabijim kombinacijama njihovih tonova. Najtanji kistom koji posjedujem umočenim u "moju" zelenu, prošla sam uz donji rub motiva i na taj način prekrila neravnine koje su nastale zbog trganja salveta. Najdonji rub donjeg dijela kante sam još lagano prešla spužvicom umočenom u žutu boju. Za kraj sam cijelu kantu pošpricala famoznim točkicama. Znate ono kada noktom prelazite preko vrha kista umočenog u boju...? Moje točkice su zelene, nisu smeđe da bi dočaravale starinu. Ne znam što moje dočaravaju ali su zelene i baš su mi fora.
I za kraj mi je fotoaparat otkazao poslušnost. Pokvario se blic!
No, kantu sam uspješno završila, još joj samo slijedi lakiranje brodskim lakom u tri sloja, jer će ipak stajati na balkonu i odolijevati svim vremenskim nepogodama i pogodama. Kako bih vam prikazala moju kantu iz svih kutova, iznijela sam je van na kišu i slikala bez blica. Vrijeme je bilo baš isto onakvo kakvo je bilo kada sam je spasila iz smeća.
I za kraj, moram vam nešto priznati! Ja ne znam uzgajati salatu. Ako netko zna što mi je sada činiti, neka mi hitno javi. Biti ću mu jako zahvalna.
I da vas još malo ugnjavim svojom kantom, evo za kraj dvije slike... znate ono: prije i poslije!

09 svibnja 2010

Vilinska kućica

Pin It
Ukrasna kutija za poklone... Pokloni su još ljepši kada su zapakirani u neki lijepi omot ili kutiju. Ova kutija namijenjena je vilama. Mogu je nekome pokloniti, a možda je neka vila i dobije. Bilo kako bilo, kutija je spremna.
Rađena je u tehnici papier mache, baza je karton, obojana je akrilnim bojama. Dimenzije su 13x13x30 cm.

07 svibnja 2010

100% recycled box

Pin It
Neki dan me Katarina uputila na jedan prekrasan blog za koji do sada nisam uopće znala. Došavši na Krpice i konce, oduševila sam se. Među mnoštvom zanimljivih postova, postoje i oni naslovljeni - sve(t) od papira. Moram li reći da sam se oduševljeno bacila u taj sve(t) i proučila čega sve tamo ima? No, moju pažnju je privukla jedna posebna vaza - vaza od papira.
I... ta-daaaaaam!!! Evo je. Doduše, nije vaza nego kutija, ali zar je to bitno?
Za izradu moje kutije bilo je potrebno dva dana (zbog sušenja, ali i zbog toga jer sam morala ići na posao). Dimenzije su 20x20x15 cm. Koristila sam kartonsku kutiju (onu malo deblju i čvršću), skalpel, pik traku, drvofix, pakpapir, crveni papir za umatanje poklona i dvije crvene ukrasne trake. Kutija je dosta čvrsta, a čini mi se i da lijepo izgleda. Što vi mislite?

02 svibnja 2010

Tweety pinata

Pin It
Već neko vrijeme nisam radila pinate, i kada mi je stigla ova narudžba, baš sam se razveselila. Željeni lik je bo Tweety. OK - je bilo na prvu, ali kada sam trebala početi raditi, lagano me uhvatila nervoza. Kako ću ga složiti? Pa Tweety je lik iz crtića. Kako da ga materijaliziram? Primila sam se posla, napuhala balon i krenula. Dalje je sve išlo lako. Iako sam prvotno mislila napraviti samo glavu, ipak sam mu dodala tijelo i ruke i noge. I dobro da jesam. Baš mi se sviđa kako je ispao. Tweety je gotov, dalje je sve na njemu. Zadatak mu je razveseliti jednu djevojčicu za njezin rođendan tako da nju i njene goste iznenadi kišom slatkiša. Nadam se da će to časno odraditi.

01 svibnja 2010

Ne mogu si pomoći

Pin It
Potrošila sam ljepljivu traku i ostao mi je središni kartonski kolut... Sve jasno? Nisam si mogla pomoći. Malo kaširanja, bijela boja za podlogu, satenska traka i preko nje mrežasta taka zaljepljene i premazane drvofixom. I sad imam novu narukvicu koja mi uopće nije loša.

When nothing goes right, go left!

Pin It
Jesam li ono jednom rekla da neću raditi kutije? Pa šta mi bi? To je tako zabavno (i zarazno).
Ova kutiju sam radila za poklon kćeri moje prijateljice. Ma... kutijica je zgodna, ali curetak ima 15 godina i baš si nešto mislim jesam li pogodila boje? Nadam se da če joj se svidjeti. Ako ne boje, barem natpis...
No, ne preostaje mi ništa drugo, nego napuniti kutiju još nekim sitnicama i krenuti u posjet. Pa... kako bude-bude.
Tehnika? Decoupage, pittoricco, print na salvete.
E, da... i potpis je tu :-)

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails